Problem: bježanje iz dvorišta

Bježanje iz dvorišta i lutanje čest su problem skrbnika čiji psi žive ili duži period provode u dvorištu. Jedan od najvećih problema s kojima se suočavamo pri rješavanju ovog problema je u tome što svaki put kada pas uspije pobjeći, zapravo je za to “nagrađen”. Osim samog bijega (preskakanje ili kopanje ispod ograde i sl.), pas je “nagrađen” i onime što ga potiče na bijeg – ganjanje mačke, kopanje po smeću, susjed koji ga hrani, igra i lutanje s drugim psima, kujica koja se tjera ili bilo kakva druga zanimacija koju tada nađe.

Zašto psi bježe?

Dosada je najčešći razlog bježanja. Psi koji žive u dvorištu, a većinu dana (i noći) provode sami i nemaju dovoljan kontakt s ljudima i drugim psima usamljeni su i dosadno im je. Pas kojem je dosadno sam će sebi pokušati naći zanimaciju bilo da se radi o lajanju na prolaznike, kopanju i uništavanju dvorišta ili bježanju. Neki će, nažalost ležati i spavati cijeli dan, djelovati “pristojni i poslušni” no zapravo su utučeni i depresivni. Psi su društvena, radoznala bića. Potreban im je kontakt s ljudima, ostalim psima i mogućnost istraživanja i upoznavanja okoliša izvan dvorišta – bez obzira na to koliko veliko dvorište imaju na raspolaganju.

Pokušajte što više vremena provoditi u interakciji sa svojim psom: igrajte se sa psom, učite ga raznim vještinama, vodite ga u šetnje, ako je druželjubiv, vodite ga na druženje s drugim psima. Ponudite psu razne interaktivne igračake u vrijeme kada ostane sam, poput igračaka koje se pune hranom. U djelu dvorišta možete napravite pješčanik u koji možete zakopati poslastice i igračke koje će kopanjem moći tražiti i tako se zabaviti.

Ako imate želju i mogućnosti, možete nabaviti još jednog psa. Društvo drugog psa je bonus, nikako rješenje problema! Oba psa trebaju šetnje i druge oblike zanimacije. U suprotnom, možete imati dva psa koja zajedno bježe iz dvorišta.

Drugi, vrlo čest razlog bježanja je nagon za parenjem koji imaju psi i kuje koji nisu kastrirani. Kod mužjaka je ta potreba izraženija i nije ograničena na određeni period, poput perioda tjeranja kao kod ženki. Ovaj problem može se ublažiti ili u potpunosti riješiti kastracijom. Ženke u tjeranju obavezno bi trebale biti zatvorene u kuću ako ne želite potomstvo, jer baš kao što psi mogu izaći iz dvorišta, mogu u dvorište isto tako i ući.

Razni strahovi također mogu biti razlog bježanja iz dvorišta. Strahovi mogu biti potaknuti nečime iz okoline, na primjer, glasnim zvukom (pucanj, petarde, vatromet…), nepoznate osobe, nevrijeme (grmljavina, jak vjetar, kiša), vrućina ili hladnoća. Neki psi bježe zato što pate od straha od odvajanja (separacijska anksioznost) ili su imali neugodna iskustva dok su boravili u dvorištu.

Ako pas bježi iz dvorišta zato što se nečeg boji, najprije trebamo utvrditi okidače i razloge straha, te potom pristupiti rješavanju problema. Prvi korak je svakako maknuti psa iz situacije koja ga plaši, omogućiti mu mjesto na kojem će se osjećati sigurno i posavjetovati se sa stručnjakom za ponašanje.

Što činiti?

Prevencija je na prvom mjestu
Bez obzira na razlog bježanja, prevencija je uvijek na prvom mjestu. To znači da trebate učiniti sve kako bi spriječili psa da pobjegne: postaviti adekvatnu ogradu ili držati psa u zatvorenom prostoru.

Ograda
Provjerite ima li ograda dvorišta oštećenja i rupe kroz koje se pas može provući. Žičane pletene ograde nikada nisu idealno rješenje. Pas koji želi pobjeći, ovakvu ogradu vrlo će lako savladati. Ako je visoka i ne može je preskočiti, popet će se. Ako je pas velik, može je saviti težinom tijela. Ograda koja nema betonsku podlogu (temelj) psu nije prevelik izazov – ispod ograde će iskopati rupu i kroz nju se provući. Oni uporni zubima mogu potrgati žicu i napraviti rupu kroz koju će izaći. Osim toga, mogu se ozbiljno ozlijediti.

Idealna ograda je napravljena od čvrstog materijala, ima betonske temelje, glatka je i visoka barem 2 metra. Vrata ograde mogu se zaključavati, a elektonske brave najbolja su opcija jer ih na taj način možete ostljučati samo vi.

Improvizirati možete tako da postojeću ogradu povisite, pokrpate oštećenja, a s unutarnje strane postavite glatke ploče od plekiglasa ili šperploče. Pri dnu ograde na tlo možete staviti teške kamene ploče koje pas neće moći pomaknuti niti pod njima prokopati rupu.

Ako imate žičanu ogradu, učvrstite stupove koji drže ogradu, kroz gornje rupice provucite i dobro nategnite metalnu žicu kako se ograda ne bi savijala. Na vrh također možete staviti plastične okrugle cjevi koje će svojim kotrljanjem spriječiti psa ako se popne i pokuša preskočiti ogradu. Druga opcija je postavljanje dodatka pod kutem od 45o na vrh postojeće ograde.

Budite odgovorni!

Psi koji sami šeću i lutaju predstavljaju opasnost za sebe i okolinu. Odbjegli pas vaša je odgovornost!

Osim na svog psa, trebate misliti i na ostale. Pas koji tumara ulicama bez nadzora u potrazi za kujom može se naći na cesti i prouzročiti prometnu nesreću u kojoj osim psa mogu stradati i ostali ljudi. Pred zakonom, vi, skrbnik psa, odgovorni ste za bilo kakvu nesreću koja se može desiti vašem psu ili nekom drugom ako vaš pas šeće bez nadzora.

Pas prepušten samom sebi može se iz bilo kojeg razloga upustiti u sukob s drugim psima, može se nečeg ili nekoga prestrašiti i agresivno reagirati čak i ako prije nije tako reagirao.

Podjednako ste odgovorni i za slučajno leglo koje se desi jer vaš pas/kuja nije bio adekvatno zbrinut i smješten.

Zaključak

Ograda i ograničavanje prostora samo su djelomično rješenje. Uvijek je najbolje naći uzrok i raditi na problemu ispočetka. Vaš pas je biće koje ima potrebu za druženjem, fizičkom i mentalnom aktivnosti, istraživanjem, igrom i učenjem i to mu trebate omogućiti! Psa koji bježi nemojte kažnjavati jer to neće riješiti problem, štoviše, još će ga više udaljiti od vas i pojačati potrebu za bježanjem.


Comments are closed.