O pasminama

Postanak pasa i njihova domestikacija još uvijek su velika zagonetka. Pretpostavlja se da su ljudi u početku pse koristili prvenstveno za čuvanje stoke i lov. Razvojem tehnologije, ljudi su počeli uzgajati pse da bi kod njih istaknuli određene osobine.

Uzgoj čistokrvnih pasa potiče još iz vremena starih Grka, Rimljana, Egipćana i Babilonaca. Smatra se da pastirske pasmine vuku porijeklo od borbenih pasa sličnih mastifu popularnih u vrijeme Rimskog carstva. Mnoge pastirske pasmine, poput pirinejskog planinskog psa, kuvasza, maremana i akbaša zapravo su vrlo slične jedne drugima, s neznatnim razlikama u veličini.

Znanost o uzgoju, selekciji i odgoju čistokrvnih pasa naziva se kinologija i prvi puta se počinje spominjati u 19. stoljeću nastankom prvih klubova u Velikoj Britaniji. Tada počinju prve izložbe pasa, pasmine se standardiziraju i počinje se paziti na njihovo porijeklo koje se upisuje u rodovnike.

Danas je krovna kinološka organizacija FCI (Fédération Cynologique Internationale). FCI uključuje 84 člana i suradnika (jedan član po državi članici) koji izdaju vlastite rodovnice i obučavaju vlastite kinološke suce priznate od strane FCI-a. FCI priznaje 339 pasmina, od kojih je svaka “vlasništvo” matične zemlje. Matična zemlja pasmine odgovorna je za standard (opis idealnog pripadnika pasmine), piše ga u suradnji sa Standardnom i znanstvenom komisijom FCI-a (Standards and Scientific Commissions of the FCI), a prijevode i korekcije/obnove provodi FCI. Prema tim standardima zasnivaju se opažanja i ocjene sudaca na izložbama koje se održavaju u državama-članicama.

Svaki uzgajivač može zatražiti međunarodnu registraciju imena uzgajivačnice.

Standard je detaljan opis fizičkih i karakternih osobina psa koji opisuje konstitucijski posve zdrav, idealan primjerak određene pasmine.

Rodovnica je dokument koji potvrđuje porijeklo određenog psa. U njoj su, osim predaka navedene i njihove kvalitete – eksterijerne, karakterne i/ili radne. Usporedbom rodovnica biramo parnjake odgovarajućih kvaliteta kako bi se u narednim generacijama što više izbjegle mane, a istaknule vrline pasmine.

Što je pasmina?
Prema definiciji, pasmina je skup istovrsnih primjeraka (individua) jedne vrste ili podvrste, čije se fizičke i karakterne osobine naslijeđuju iz generacije u generaciju. Većina pasmina rezultat su ljudske selekcije. Unutar jedne pasmine može biti više varijacija, od kojih svaka ima svoj standard. Tako na primjer kod belgijskog ovčara imamo četiri varijante – malinois, tervuren, groenendael i laekenois.

Mnoge pasmine imaju slično porijeklo, izgled i karakterne osobine. Neke su doprinjele nastanku drugih pasmina, neke su utemeljene u geografski izoliranim područjima, a neke izgledaju isto s minimalnim razlikama u veličini i boji dlake.

Polarni psi tipa špic vrlo su nalik jedni drugima. Na primjer, sibirski haski nije puno drukčiji od mladog malamuta, a mladi samojed vrlo je sličan američkom eskimskom psu. Šiba-inu izgleda kao manja varijanta akite, a to je možda i bio prije 1000 godina. Airedale terrier, najveći u grupi terijera, pomalo izgleda kao ošišani vidraš, koji je između ostalog i pridonio njegovu nastanku. Također izgleda kao uvećana verzija Lakeland, velškog i irskog terijera. Kern i zapadnoškotski bijeli terijer (westy), bili su ista pasmina s dvije varijacije boje, no danas su priznati kao dvije zasebne pasmine. Šnauceri dolaze u tri veličine – veliki, srednji i patuljasti, ali imaju različitu povijest. Pudle također dolaze u raznim veličinama, ali sve pripadaju istoj pasmini.

Neke pasmine nastale u određenoj zemlji, uvezene su kasnije u neku drugu zemlju, pa su zbog načina uzgoja ili pak ograničenog genskog potencijala tijekom vremena promijenile izgled. Kao primjer možemo navesti engleskog i američkog koker španijela. Koker je iz Engleske uvezen u Ameriku, gdje je s vremenom postao manji od engleskog te su mu se promijenile još neke fizičke karakteristike. Pedeset godina kasnije, prvobitni koker uvezen je i izložen najprije kao tip kokera, zatim kao engleski koker španijel, a onaj uvezen prije njega priznat je kao američki koker španijel.

Dizajnerske pasmine (designer breeds)?
Dizajnerske pasmine obično imaju čistokrvne roditelje, međutim parenjem čistokrvnih roditelja različitih pasmina ne dobivamo čistokrvnu štenad, bez obzira na zanimljivo ime “nove pasmine” i marketinšku strategiju koja veliča njihove vrline.

Puglovi (križanci mopsa i bigla), labradudli (Labrador x pudla), peki-pu (pekinezer x pudla) i slični križanci mogu biti savršeni kućni ljubimci, terapijski psi, natjecatelji itd., no oni prema definiciji nisu čistokrvni. Na primjer, leglo bigla križanog s mopsom imat će 50 % gena bigla i 50 % mopsa, međutim njihove karakteristike uvijek će biti sličnije jednom od roditelja. Štene može naslijediti duge uši bigla, spiralni rep mopsa, biglovo zavijanje i mlohavu kožu mopsa.

Što to znači?
Prvo i osnovno, pasmina mora biti potpuno razvijena tijekom sedam generacija kako bi se učvrstile željene karakteristike. Prilikom uzgoja čistokrvnih pasa, potomstvo mora biti prepoznatljivi predstavnik pasmine usporedno sa standardom i odraslim jedinkama iste pasmine. Drugim riječima, svako leglo bi trebalo sličiti roditeljima te bližim i daljnjim precima (djedovima/bakama, pradjedovima/prabakama).

Drugo, ljudi koji se bave psima, posebno udruge za zaštitu životinja i skloništa, trebali bi imati određenog znanja prepoznavanja pasmina kako bi mogli donjeti što ispravniju odluku prilikom udomljavanja.

Treće, iako postoje testiranja pomoću kojih možemo odrediti više od trideset različitih pasmina, ona su skupa i nisu popularna na tržištu. Stoga u većini slučajeva možemo pretpostaviti, ali ne i dokazati da je pas čistokrvan. Beskrupulozni i bezobzirni “uzgajivači” mogu prodati križance samojeda i američkog eskimskog psa ili križance špica i američkog eskimskog psa kao čistokrvne jer su dotične pasmine vrlo slične. U neku ruku križanci lase apso i ši cua, nekih malih terijera, sibirskog haskija i aljaškog malamuta i mnogi drugi slično križani psi mogu biti pogrešno predstavljeni potencijalnim kupcima.

Prednost posjedovanja čistokrvnog psa je u tome što su izgled i narav tijekom generacija dobro utemeljeni pažljivom selekcijom određenih osobina. Kupci mogu odabrati psa koji najbolje odgovara njihovom stilu života i okolnostima – aktivni ljudi mogu odabrati energičnu pasminu, obitelji s djecom neku nježniju i strpljiviju pasminu, ljudi koji žive u stanu neku pasminu koja manje laje ili joj nije potrebno puno kretanja.

Važnost pasmina
Ljudi su stvorili pasmine kako bi usvršili pse za razne potrebe. Britanski farmeri ovaca uz škotsko-englesku granicu uzgojili su graničarskog kolija za okupljanje i tjeranje stada po brežuljcima. Europski farmeri ovaca uzgojili su drukčiji tip ovčarskih pasa prikladniji za tip terena u svojim zemljama. Pastiri u planinskim krajevima uzgojili su pasmine za čuvanje i obranu stada od vukova, a pastiri šetlanskog i sličnih otočja uzgojili su manje pasmine (i ovce) koji odgovaraju veličini tog staništa.

Lovci su uzgojili pasmine za lov na krupnu ili pak pernatu divljač, terijere za lov na  štetočine, pse tragače i one zalov na zečeve i gazele. Nomadi su uzgojili pse za vuču, ratnici su putovali sa svojim psima čuvarima, a plemići ih koristili za čuvanje palača i posjeda.

Ljudi koji su živjeli u hladnim, surovim krajevima uzgojili su pasmine s dlakom otpornom na vlagu i hladnoću, oni u pustinji uzgojili su pse otporne na vruće dane i hladne noći, a oni koji su živjeli uz obalu uzgojili su pse koji mogu plivati u hladnoj vodi bez posljedica.

Iako mnoge, ako ne i sve pasmine danas manje-više ne služe za ono što su prvobitno stvorene, one i dalje zadržavaju osobine i vještine koje im služe kako bi mogli obavljati poslove za koje su namjenjeni. Zbog kombinacije predvidivih fizičkih i mentalnih osobina, oni mogu biti ljubimci, a u puno slučajeva može ih se prilagoditi i za druge svrhe. Potencijalni kupci mogu odabrati pasminu prema osobinama koje ju odlikuju za obavljanje poslova za koje su prvobitno stvoreni. Na primjer, labradori su na vrhu ljestvice aktivnih obitelji jer su nježni, zaigrani i kad odrastu, aktivni i relativno lako uče. Graničarski koli s druge strane, nije baš najbolji ljubimac jer je to pasmina koja voli raditi, pa ukoliko nisu dovoljno “zaposleni” zabavljaju se okupljanjem djece poput ovaca i mogu postati destruktivni i uništavati po kući.

Unatoč tome što većina ljudi želi “samo ljubimca”, mnogi uživaju u aktivnostima koja simuliraju prvobitnu namjenu određene pasmine. Njufaundlaner može učestvovati u kartingu (sport u kojem psi, obično velike pasmine, vuku kolica, slično vuči saonica), polarne pasmine poput haskija ili malamuta mogu vući saonice, retriveri i lovne pasmine mogu učestvovati u natjecanjima i testiranju za lov, graničarski koli, šetlandski ovčar, korgi i slične pasmine mogu učestvovati u natjecanjima iz ovčarenja, terijeri u jamarenju, a hrtovi u amaterskim utrkama (coursing).

Njemački i belgijski ovčari rijetko ovčare, ali se koriste u policiji i vojsci za različite svrhe. Mnoge druge pasmine koriste svoje vještine za potragu i spašavanje ljudi, traženje droge i eksploziva, kao pomoć pri istrazi kod požara, pomoć hendikepiranim osobama i kao psi-terapeuti u bolnicama i ustanovama za djecu i starije osobe.

Raznolikost pasmina
Domaći pas najraznolikija je životinjska vrsta – od najmanje, kilu teške čivave do najvećeg, irskog vučjeg hrta ili 90 kila teškog mastifa. Ima ih s različitim tipovima dlake – od njufaundlandera s debelom bujnom dlakom i još debljom poddlakom, do onih bezdlakih poput kineskog ili meksičkog golokožog psa. Dolaze u različitim bojama, od bijele do crne, dvokolorni, trikolorni, sa uzorcima – točkasti, sa mrljama, mramorni, tigrasti… Repovi im mogu biti čupavi ili kratkodlaki, uši ovješene ili uzdignute i šiljate. Različitih su naravi, od blagih i uvijek veselih do onih teških, hladnokrvnih i ravnodušnih.

Ukratko, za svačiji životni stil i uvjete postoji pasmina. Današnji psi možda ne gone ovce, ne čuvaju palače i nisu kraljevski lovci-pratioci, ali svakako vrijedi očuvati njihove pasminske kvalitete, kao vjernim pratiocima kroz povijest i život.


 

Napisala: Sandra Ilievski, instruktor i savjetnik za ponašanje pasa

Sviđa ti se? Podijeli!

Comments are closed.