Čuvanje resursa normalno je, instinktivno ponašanje važno za preživljavanje, a potiču ga podražaji i situacije iz okoline (prisutnost ljudi, drugih pasa ili životinja).
Resursima smatramo sve što je psu važno u određenom trenutku ili situaciji. To mogu biti različiti predmeti (igračka, kamen, štap), hrana, mjesto za odmor (ležaj, kauč, fotelja, kućica), pa čak i vlasnik ili drugi pas/životinja.
Štenad je sklona čuvanju resursa jer se u leglu često moraju boriti za hranu. Tomu nažalost često mogu pridonijeti i uzgajivači/skrbnici ako štenad hrane iz jedne velike posude, a pritom ih pažljivo ne nadziru. Na taj način jača i veća štenad gotovo uvijek se izbori i dobije više hrane, a samim time njihovo grubo ponašanje je potaknuto (nagrađeno), pa rano nauče da silom dobiju ono što žele. Oni slabiji štenci ostaju zakinuti za hranu što može kasnije utjecati na njihov osjećaj nesigurnosti i osjećaja da će ostati bez dovoljno hrane. Idealno bi bilo kada bi svako štene imalo svako svoju zdjelicu, a skrbnik bi ih svakako u vrijeme obroka trebao nadzirati i usmjeravati.
Čuvanju resursa također su skloniji psi koji su živjeli ili žive u neadekvatnim uvjetima, zakinuti su za hranu, te psi koji se za hranu često moraju boriti, poput pasa u skloništima, pasa lutalica i sl. Kod nekih je pasmina čuvanje resursa izraženije i poželjna je pasminska karakteristika, stoga se treba dobro informirati kada nabavljamo određenu pasminu, planirati i educirati se unaprijed kako prevenirati da urođena ponašanja postanu problem.
Najčešće zablude vezane uz čuvanje resursa su da je ono genetski uvjetovano, da je pas dominantan ili pak razmažen i tvrdoglav, te da se takvo ponašanje ne može riješiti bez fizičkog kažnjavanja.
Kako prepoznati da pas čuva resurs?
Signali koji upućuju na to da pas nešto čuva i ne osjeća se ugodno u prisutnosti ljudi ili drugih pasa odnosno životinja, mogu biti vrlo suptilni i gotovo neprimjetni. Neki od suptilnijih signala su:
- halapljivo jedenje: psi koji se boje da bi mogli ostati bez hrane u prisutnosti ljudi ili drugog psa/životinje počnu ubrzano proždirati hranu i gutati velike komade. To može biti veoma opasno jer se pas može zagušiti prevelikim zalogajem ili kostima, pa čak i igračkom
- nadvijanje nad resurs kao da ga želi sakriti
- nakostriješena dlaka na hrptu i iznad korijena repa
- okretanje od osobe/psa/životinje i bježanje/skrivanje
- ukočeni stav tijela, ukočen pogled usmjeren prema osobi/psu/životinji koju pas smatra prijetnjom
Ostali signali su režanje, pokazivanje zubi, čvakanje zubima prema osobi/psu/životinji koju pas smatra prijetnjom, te naposljetku ugriz.
Nažalost, vlasnici se često osjećaju povrijeđenima što je njihov pas na njih zarežao, ne uzimajući u obzir da je režanje znak upozorenja i u većini slučajeva znak nesigurnosti i nepovjerenja.
Najčešće greške i kako postupati?
Pas jede izoliran od svih
Jedna od prvih stvari koje štene ili psa trebamo naučiti kada dođe u novi dom jest da prihvati prisutnost drugih ljudi i životinja čak i kada dobiva obrok. Mnogi vlasnici hrane štene ili novopridošlog psa u odvojenoj prostoriji kako bi imao mir dok jede, i to je u ponekad u redu u određenim situacijama, ali ne bi trebalo biti pravilo. Jedan od primjera je kada udomimo već odraslog psa za kojeg nismo sigurni kako će se ponašati u vrijeme obroka, a u kućanstvu ima još pasa, životinja ili djece. No, postupno i polako psa treba navikavati na prisutnost ostalih u vrijeme obroka. Štene ili psa koji dođe u naš dom, poželjno je u početku neko vrijeme hraniti iz ruke od strane svih ukućana.
Ako je pas stalno odvojen u posebnoj prostoriji dok jede, nikada se neće naviknuti na prisutnost ostalih ljudi ili životinja.
Kažnjavanje
Najčešća greška koju vlasnici čine je primjena fizičkog kažnjavanja (tresenje za šiju, bacanje na pod, udarci) u pokušaju da “dominiraju” nad psom. Nažalost, ovakav način rješavanja ovog problema vrlo često ima neželjene posljedice.
Primjena fizičke sile i “natjecanja“ tko je jači, u većini slučajeva potaknut će potrebu psa za nadmetanjem jer će se osjećati još nesigurnije i izgubiti povjerenje u osobu koja mu prilazi kada nešto ima te će pas imati još veći poriv čuvati ono što ima u određenom trenutku ili u određenoj situaciji.
Čuvanje resursa često je odraz emocionalnog stanja psa – njegove nesigurnosti, straha od toga da ne izgubi nešto što želi, nepovjerenja u nas, njihove ljude.
Pas svakako može prestati režati zbog straha od kazne, no njegova nesigurnost i strah da ne izgubi nešto što smatra važnim neće nestati, a nepoželjno ponašanje može ispoljiti u nekoj drugoj situaciji, na primjer kada nije prisutna osoba koje se boji zbog kazne.
Umjesto da psa kažnjavate, hranite ga iz ruke ili polako dodajte u zdjelicu komadić po komadić hrane u vrijeme obroka. Cilj ovakvih vježbi je da pas shvati da prisutnost ljudi nije prijetnja. Kliknite na sliku i skinite poster u visokoj rezoluciji. Ukoliko niste sigurni da postupate ispravno ili nema napretka, obavezno se obratite savjetniku za ponašanje koji će vam pomoći da ovaj problem riješite.
Otimanje resursa
Štencima i mladim psima prirodno je i posve normalno svašta uzimati u usta jer na taj način istražuju okolinu, nove okuse, teksture i mirise. No, vlasnici često u najboljoj namjeri i iz straha da štene ne proguta nešto opasno, čupaju psu iz usta stvari koje pronađe i uzme te pritom na psa viču i često ga kažnjavaju. Na taj način psa ne uče ničemu, osim da će mu oteti ono što ima i želi. Normalno je da neki puta zaista trebamo reagirati, zbog sigurnosti psa, no uvijek trebamo biti spremni i ponuditi psu nešto bolje u zamjenu – u šetnjama se zato opskrbite ukusnim poslasticama i pokušajte izbjegavati mjesta na kojima ima puno otpadaka! Ne zamarajte se i ne vičite na štene ako dograbi granu, list, papirić ili bilo što što ga u tom trenu zanima, a nije opasno. Iskoristite te bezvrijedne predmete za vježbu i mijenjajte za nešto zanimljivije.
Ostavljanje hrane/igračaka stalno dostupnima
Psima koji pokazuju sklonost čuvanja hrane ili predmeta iste ne smijemo ostavljati stalno dostupnima jer će u većini slučajeva problem eskalirati. Psi ne razmišljaju na način kao mi ljudi i ne shvaćaju da ako je resurs stalno dostupan da ga ima u izobilju i da im ga nitko neće oteti. To je posebno važno u kućanstvima s djecom te u kućanstvima u kojima živi više pasa ili drugih životinja jer će kad-tad doći do sukoba!
Smatranje da je u redu da pas nešto smatra svojim i čuva
Ovakvo razmišljanje zapravo je bježanje od problema. Apsolutno je neprihvatljivo da neka osoba ne može sjesti na kauč ili fotelju zato što pas to mjesto smatra svojim i prijeti režanjem ili, još gore, pokušava ugristi. Ako vam ne smeta da pas leži na namještaju, svakako ga odmah od početka trebate učiti da na signal siđe ili skoči na kauč/fotelju.
Mnogim vlasnicima je zabavno ako njihov pas reži i pokušava ugristi kada na primjer ostave neki od svojih predmeta (ruksak, torbu i sl.) ne razmišljajući, a ponekad i ne mareći da pritom zbog toga netko može stradati. Školovani službeni psi naučeni su da čuvaju kada im se zada signal i isto tako da ignoriraju prolaznike ako isti signal nisu dobili. Da bi se to postiglo, potrebno je uložiti mnogo vremena i truda. Ugrize li vaš pas prolaznika zato što je nešto “čuvao” zavezan ispred dućana, vi snosite odgovornost!
Smatranje da pas treba apsolutni mir i tišinu dok jede
Da, svakako pas treba mir dok jede – u smislu da ga se ne draži, ne poteže za rep ili uši. No, neki vlasnici smatraju da “imati mir” podrazumijeva apsolutnu tišinu i ne prilaženje psu uopće u vrijeme obroka. To je malo nerealno, pogotovo ako pas živi sa više ljudi ili djece koja se kreću po prostoru u kojem borave. Ovdje također vrijedi pravilo da psa od početka trebamo navikavati na to da se normalan život odvija čak i u vrijeme njegova obroka.
Zaključak
Pas sam od sebe neće prestati čuvati resurse! U velikoj većini slučajeva problem eskalira.
Čuvanje resursa kod pasa-ljubimaca nije poželjno ponašanje i može biti vrlo opasno. Neke slučajeve nije teško riješiti ako na vrijeme reagiramo, stoga, ako primijetite da vaš pas čuva predmete ili hranu, reži na vas ili vas pokušava ugristi, potražite pomoć kvalificiranog savjetnika za ponašanje.
Napisala: Sandra Ilievski, instruktor i savjetnik za ponašanje pasa