Vođa čopora

Na društvenim mrežama, televiziji, u psećim parkovima i među skrbnicima još uvijek se za bilo kakve probleme u ponašanju olako daju savjeti poput “trebaš biti alfa”, “trebaš biti vođa čopora”, “pokaži psu tko je gazda”. Pritom se također savjetuju kojekakve metode koje uključuju podčinjavanje (bacanje na pod i držanje psa u poziciji), udarce petom u slabine, bockanje prstima i općenito, primjenu sile.

“Teorije vođe čopora (alfe) i dominacije” nažalost su još uvijek prisutne među mnogim psećim skrbnicima, pa čak i instruktorima za školovanje pasa, iako su zastarjele i sa znanstvenog stajališta već odavno pobijene.

Ove su teorije rezultat vjerovanja da psi funkcioniraju poput vukova, formiraju hijerarhijski organizirane čopore neprestano težeći ka cilju da postanu “alfe”. Zagovornici ovih teorija smatraju da se psima trebamo nametnuti kao vođa čopora, podčiniti ga i prisiliti da radi i ponaša se onako kako smo u određenom trenu zamislili. Samo onda će nas, kažu, pas poštivati i slušati.

Otkud potječu teorije čopora?
Prve ideje o društvenom životu pasa i teoriji čopora javile su se još četrdesetih godina prošloga stoljeća, a temeljile su se na proučavanju života vukova u zatočeništvu koje je tada provodio švicarski biheviorist Rudolph Schenkel, a slijedili su i brojni drugi. U to vrijeme došli su do zaključka da se vukovi u čoporu neprestano natječu kako bi postigli visoki položaj u zajednici i postali vođa čopora – alfa. Također se smatralo da psi potječu od vukova, pa se ubrzo ideja o teoriji čopora i dominaciji počela primjenjivati u odnosu, odgoju i treningu pasa.

Problem je bio u tome što su se ta prva istraživanja odnosila na vukove čije ponašanje i način života nije odgovarao stvarnom društvenom životu kakav vukovi vode u prirodi. Vukovi čije su ponašanje znanstvenici proučavali, nisu bili u srodstvu već su nasumično  odabrani i prisiljeni da žive zajedno u zoološkim vrtovima. Među njima je zaista bilo mnogo konfliktnih situacija i krvavih sukoba, no kasnije se pokazalo da zapravo ta ponašanja u zatočeništvu uopće ne odgovaraju ponašanju vukova u prirodnom okruženju.

Istraživanja se nastavljaju…
Daljnja istraživanja, među kojima se najviše ističu ona od strane biologa i stručnjaka za ponašanje vukova L. Davida Mecha, pokazala su da je društveni život vukova u prirodi potpuno drukčiji. David Mech je i sam bio jedan od znanstvenika koji je vjerovao u “teoriju čopora” i koristio termin “alfa”. No na osnovu kasnijih istraživanja društvenog života vukova demantirao je te tvrdnje.

David Mech kaže: “Ja sam zapravo zaslužan i osjećam se odgovornim što se termin “alfa” koristi kod objašnjavanja vučjeg društvenog života. Godine 1970. izdao sam knjigu u kojoj sam i sam tvrdio da čopor ima jednog vođu – “alfu”. Preko 110 000 kopija te knjige i danas je dostupno. Tako sam tvrdio i napisao, jer je to bilo ono što smo mi znanstvenici tada zaključili; ono što smo tada znali. No od tada smo mnogo naučili, a jedno od saznanja je da je termin “alfa-vuk” netočan.”

Psi nisu vukovi
Iako porijeklo pasa nije u potpunosti otkriveno, najnovija istraživanja sugeriraju da su se psi i vukovi razvili od zajedničkog pretka. To znači da su tijekom evolucije, prije više od 15 000 godina, od jedne vrste nastale dvije – vuk (Canis lupus) i domaći pas (Canis familiaris). Iako su psi i vukovi genetski slični, iako ima sličnosti u njihovom ponašanju, oni se zapravo dosta razlikuju.

Razlike između vuka i domaćeg psa:

Dominantno i submisivno ponašanje
Dominantno i submisivno ponašanje normalan su dio ponašanja ne samo pasa, već i ostalih društvenih životinja (uključujući i ljude).

Okarakterizirati psa kao dominantnog netočno je i neprecizno. Termini “dominantnost” i “submisivnost” ne odnose se na karakterne osobine. već na odnos između dvije ili više jedinki koji se mijenja iz situacije u situaciju. U različitim situacijama psi su motivirani različitim resursima. Resursima smatramo nešto što pas želi u određenom trenutku. To može biti hrana, predmet (igračka, kamen, štap), mjesto za odmor (ležaj, kauč), prijatelj za igru, pa čak i osoba (npr. skrbnik). Zbog toga možemo reći da pas pokazuje dominantno ili submisivno ponašanje (u određenom trenutku i zbog određenog resursa).

Ponašati se dominantno znači imati prioritet nad željenim resursima, u određenom trenutku i naspram određenog pojedinca.

Ponašati se submisivno znači PRIVREMENO izgubiti pristup resursu i prepustiti ga drugome kako bi se izbjegao konflikt i ozljede.

Na primjer, pas A možda će svaki puta prvi uzeti kost ili komad hrane, dok će pas B u većini slučajeva zauzeti najudobnije mjesto na kauču te će pritom različitim signalima pokazati drugom psu da je u prednosti. Pritom pas uopće ne mora pokazivati znakove agresivnog ponašanja. Pas A može u određenoj situaciji pokazivati dominantno ponašanje prema psu B, a submisivno prema psu C.

I mi se slično ponašamo kod kuće ili u društvu. Kada je na TV-u utakmica muškarci će se izboriti za daljinski upravljač. Kada je na TV-u romantični film, vjerojatno će se za daljinski upravljač izboriti žena. Pritom oko toga uopće ne mora doći do svađe.

Roger Abrantes, dr. sc. etologije i evolucijske biologije zaključuje:
“…dominantno-submisivni odnosi zasnovani su na učenju.”
“…Ideje o dominacijskoj agresiji su predrasude. Moguće je biti agresivan i dominantan, no termin sugerira da pas napada jer je dominantan. Niti jedan pas ne napada drugog zbog dominacije. Cilj dominacije je kontroliranje drugih pomoću ritualiziranih ponašanja, bez primjene fizičke sile i nanošenja ozljeda. ”
“…Dominantnost i submisivnost prekrasni su mehanizmi s evolucijske točke gledišta. Dominantnost i submisivnost omogućuju (društvenim) životinjama da zajedno žive, da prežive i da prenesu gene na sljedeću generaciju. Bez tih mehanizama, društvene životinje kao što su ljudi, čimpanze, vukovi, psi i mnoge druge ne bi postojale. ”

Popularni alpha roll, hvatanje psa za šiju, bacanje i držanje na tlu najčešće je korištena metoda koja pokušava imitirati ritualizirano ponašanje vukova i pasa. Ta metoda potpuno je pogrešno interpretirana jer u stvarnosti vuk ili pas koji pokazuje submisivno ponašanje sam zauzima taj položaj, ne zato što ga je dominantna jedinka na to prisilila.

Pse svakako možemo podijeliti na one koji su samouvjereni, uporniji, “tvrdi” te na one koji su “meki”, nježni, plahi. Također, možemo reći da su neki psi skloniji pokazivati dominantno ponašanje, dok su neki skloniji pokazivati submisivno ponašanje u određenim situacijama.

Psi koji su opsjednuti resursima, ponašaju se nasrtljivo i skloni su sukobima bilo s ljudima, psima ili ostalim životinjama zapravo su nesigurni i nemaju razvijene komunikacijske vještine.

Većina problema u ponašanju kod pasa proizlazi iz nesigurnosti, strahova, loših iskustava, obuke temeljene na prisili i zastrašivanju te nerazumijevanja psećih potreba i ponašanja, a ne zato što psi žele postići viši status, ovladati nama ili postati “alfa”.

Zaključak
Teorije o vođama čopora i dominaciji pogrešne su iz nekoliko razloga:

  • Psi nisu vukovi i ne funkcioniraju poput vukova
  • Vučjim čoporom ne upravlja “alfa” koji silom uspostavlja dominaciju nad drugima. Vučji čopor je u pravom smislu riječi obitelj. Čine ga mužjak, ženka (u znanosti ih nazivaju alfa-par) i njihovi potomci. Roditeljski par skrbi o potomcima, odgaja ih i uči, a potomci sudjeluju u odgoju budućih naraštaja.
  • Psi znaju da ljudi nisu psi, stoga se ne trebamo pretvarati da smo psi i pokušavati se nametnuti kao “vođe čopora”.
  • Psi se ponekad grupiraju u skupine koje također nazivamo čoporima. Pseći čopor ne funkcionira kao vučji, ne funkcionira kao obitelj niti je stabilan. Psi se u čopore okupljaju jer su društvene životinje, no ne ovise jedni o drugima da bi preživjeli.
  • Hijerarhija postoji u svakoj zajednici. Psi hijerarhiju ne uspostavljaju silom već koriste tzv. ritualizirane obrasce ponašanja te dominantno-submisivne odnose koji služe da izbjegnu i spriječe agresiju i konflikte.
  • Status (rang) se odnosi na položaj jedinke unutar zajednice određene vrste. Status je promjenjiv, a njegova promjenjivost ovisi o vrsti, društvenoj organizaciji vrste i o utjecaju okoline.
  • Odnos izmedu psa i čovjeka nemoguće je zasnovati na hijerarhijskom poretku. Čovjek ne može kopirati ritualizirane obrasce ponašanja pasa jer ne izgledamo kao psi, ne krećemo se kao psi, ne glasamo se kao psi, nemamo rep, ne možemo kopirati izraze lica niti pomicati uši, ne mirišemo kao psi (psi komuniciraju i pomoću mirisa)…
  • Čovjek ne može biti pseći vođa čopora. Čopor podrazumjeva skupinu životinja iste vrste koja funkcionira kao OBITELJ čiji se članovi razmnožavaju, love i koriste ponašanja karakteristična vrsti…

Trebamo li naše pse prisiliti da se “pokore” da bi nas smatrali “dominantnima”? Trebamo li potisnuti njihova prirodna ponašanja kako ne bi preuzeli vodstvo i postali “alfe”? Ne, ne trebamo.

Trebamo li naše pse usmjeravati i biti dobar vođa? Da, svakako! Biti dobar vođa ne znači koristiti silu, fizički kažnjavati, dominirati i prisiljavati. Dobar vođa znači biti odgovoran za sigurnost, odgoj i napredak psa, usmjeravati ga i učiti pristojnom ponašanju, pružiti mu sigurnost i zaštitu. Dobar vođa je netko u koga pas ima povjerenja, tko mu dozvoljava da bude ono što jest, tko mu je uzor i usmjerava ga na pravi put.


Bookmark the permalink.

Comments are closed.