Koliko često psa trebamo voditi van?

Ovo je jedno od najčešćih pitanja koje postave neiskusni pseći skrbnici, a ponekad to pitanje postave i oni koji su psa već imali.

Pitanje koje nakon toga treba postaviti glasi: “Van zbog šetnje ili van zbog nužde?” Mnogi se tada nađu pomalo zbunjeni, a u njihovu pogledu može se naslutiti pitanje koje slijedi odmah potom: “Nije li to isto?”

Je li ili nije, ovisi o količini izlazaka i šetnji koje će skrbnik omogućiti svom psu. Mnogi skrbnici koji žive u stanovima izvode psa van samo dvaput dnevno – ujutro i uvečer, no to nije dovoljno. Objasnit ću i zašto, no najprije bih voljela svima dati do znanja da nema mjesta osudama ili prozivanju već je ovaj članak napisan zato da bi skrbnici bolje razumjeli i uvažili potrebe svojih pasa.

Fiziološke potrebe
Psi koji žive u stanovima ili borave u kući kada nas nema, JEDINI su ljubimci za koje mi odlučujemo kada će vršiti nuždu i moraju čekati da ih izvedemo van da bi im to omogućili (osim ako imaju mogućnost obavljati nuždu na peleni ili sličnom mjestu).  Mačke imaju svoj pijesak, kunići, hrčci, zamorci, ptičice, tvorovi… vrše nuždu obično u svom kaveziću. Obzirom na to da su danas ljudi (pre)zaposleni, to čekanje ponekad može trajati više od 8 sati, nerijetko i preko 10 sati. Koliko je to fer (ili nije) – zaključite sami.

Sljedeće pitanje koje bi se svaki skrbnik psa trebao zapitati jest: “Koliko često JA idem na zahod u toku dana?» Prosječna osoba mokri 8 do 10 puta na dan. Zamislite da niste u mogućnosti otići obaviti nuždu kada za to imate potrebu i da morate ovisiti o nekome da vam otključa zahod samo dvaput dnevno. “Organizam se navikne” reći će mnogi. No to zapravo i nije tako točno. Pas je čista životinja koja ne voli obavljati nuždu u svom prostoru i svakako će većina naučiti držati nuždu, no koliko je to dugoročno dobro za organizam?

Kako funkcionira mokraćni sustav?
Mokraćni ili urinarni sustav čine bubrezi, mokraćovodi, mokraćni mjehur i mokraćna cijev.

Osnovna je uloga mokraćnog sustava čišćenje organizma i izbacivanje viška tekućine.

Bubrezi filtriraju štetne tvari i višak tekućine – mokraću. Mokraća putem mokraćovoda (uretera) putuje do mokraćnog mjehura. Kada je mjehur napola pun, živci šalju informaciju u mozak i javlja se potreba za mokrenjem.

Bubrezi osim navedenoga sudjeluju u stabiliziranju razine elektrolita (fosfata i kalija), sudjeluju u stvaranju crvenih krvnih zrnaca (eritrocita) i odgovorni su za hormone koji reguliraju krvni pritisak.

Količina urina koju neki organizam proizvodi ovisi o više faktora:

  • o količini unosa tekućine: npr. ljeti je unos tekućine veći zbog visokih temperatura, zimi je zbog centralnog grijanja zrak suh pa je potreba za unosom tekućine veća; psi koji jedu dehidriranu hranu imaju veću potrebu za unosom tekućine, pa samim time piju više vode…
  • o količini unosa hrane
  • o životnoj dobi: štenad i stariji psi imaju potrebu češće mokriti
  • o zdravstvenom stanju: dijabetes, bolesti štitnjače, Cushingova bolest, bolesti urinarnog trakta

Zadržavanje urina štetno je za organizam
Prisilno i predugo zadržavanje urina dugoročno oslabljuje mišiće mokraćovoda, mjehura, mokraćne cijevi i sfinktera te može doći do prerane inkontinencije.

Zadržavanje urina pogoduje razvoju bakterija koje uzrokuju upalne procese poput cistitisa (upala mokraćnih puteva), upale mjehura i bolesti bubrega. Upalni procesi i bakterije najčešći su uzrok stvaranja kamenaca u mjehuru i bubrezima. Liječenje i operacije (npr. kamenaca) osim što su opasne i skupe, vrlo su stresne kako za skrbnike, tako iza pse.

Koliko često pas treba vršiti nuždu?
Mala štenad do 4 mjeseca starosti vrlo često ima potrebu vršiti nuždu. Štene od 2 mjeseca može izdržati najviše 2 sata, oni stariji nešto duže. Svi psi bi trebali imati mogućnost obavljanja nužde ujutro kada se probude, nakon jela/pića, te nakon igre i prije spavanja. Kuje u tjeranju i skotne kuje također imaju potrebu češće mokriti. Ono što svakako treba imati na umu jest činjenica da neće svaki pas tražiti van kada mu je sila, a oni koji traže to čine kada više zaista ne mogu izdržati. Generalno, pas koji živi u stanu, trebao bi imati mogućnosti vršiti malu nuždu svakih 5-6 sati.

Fizička aktivnost
Izlasci van nikako ne bi trebali biti ograničeni isključivo na obavljanje nužde. Psi su društvena, radoznala bića i imaju potrebu za fizičkom aktivnošću, istraživanjem i upoznavanjem okoliša. Razina fizičke aktivnosti također ovisi o starosti psa, o tipu (pasmini) psa i o zdravstvenom stanju. O važnosti fizičke aktivnosti pisati ću drugom prilikom.

Zaključak
Razmislite o zdravlju i dobrobiti svojih najboljih prijatelja i pokušajte naći rješenje kako bi im omogućili vršenje osnovnih fizioloških potreba.

Ako dugo izbivate iz kuće zbog posla postoje sljedeće mogućnosti:

  • Angažirajte susjeda, prijatelja, rodbinu ili šetače pasa da psa dođu izvesti van kako bi obavio nuždu. Ako su voljni psa prošetati i podružiti se sa njime – još bolje!
  • Ostavite psa u vrtiću za pse. U vrtićima se između ostalog pas može i družiti.
  • Naučite psa od malena da smije obavljati nuždu na za to predviđenoj podlozi. Najbolje je odabrati travnatu podlogu kako psa ne bi bunili – neki psi nauče obavljati nuždu na peleni, pa kasnije to ne žele raditi vani. Ovo je puno jednostavnija opcija za pse malih pasmina. Ne zaboravite da kućni zahod ni u kom slučaju ne smije biti zamjena za šetnju zato što vam se psa ne da izvoditi, umorni ste i sl.
  • Ako imate dvorište, a pas boravi u kući, napravite vratašca da može izaći van obaviti nuždu. Slično možete napraviti i ako imate balkon ili terasu.

 

Napisala: Sandra Ilievski, instruktor i savjetnik za ponašanje pasa


Comments are closed.