Ja sam pas

Odavno sam uz vas, u ovoj ili onoj ulozi, ali čini se da danas ima sve više ljudi koji pripadnika moje vrste žele upravo za društvo. Vremena se mijenjaju i nas se sve više smatra članovima obitelji. No, isto tako, neki nabave psa, a da pritom nisu svjesni što i tko smo zapravo mi psi. Koje su nam karakteristike? Što nam je svojstveno? Koje nam je ponašanje prirodno i normalno? Kada nas dovedete u svoj dom, primate vrstu koja je po mnogočemu drukčija od vas. Koliko god nas vi voljeli, ne potrudite li se da nas razumijete, iz te razlike može proizaći niz problema.

Koliko god vam bili bliski, koliko god se trudili i učili nas da se ponašamo prema vašim ljudskim standardima i normama, mi nikada nećemo biti poput vas ljudi. Postoje obrasci i načini ponašanja koji vama ljudima često smetaju. Neka od njih nezamisliva su vam, gade vam se i teško ih prihvaćate. Što je to što vam često smeta, iako je zapravo riječ o činjenicama koje se često ne mogu izbjeći, nego ih treba pokušati razumjeti?

Lajemo
Psi laju. Lajanje je jedno od oblika vokalne komunikacije. Svi psi laju, OK, neki više zavijaju, no svi vokaliziraju na ovaj ili onaj način. Neki laju više, neki manje. Čak i mi, psi kojima lajanje nije problem u ponašanju – lajemo! Ponekad ćemo zalajati usred noći jer smo nešto čuli, vidjeli ili nanjušili. Očekivati od nas da nikad ne zalajemo jednako je kao i očekivati da vi ljudi nikada ne progovorite.

Linjamo se
Svi psi se linjaju pa čak i pasmine za koje se tvrdi da se uopće ne linjaju. Prilikom odabira psa, imajte na umu da se neki od nas jako linjaju i budite spremni na to da će se u vašem domu, na vašoj odjeći, predmetima, namještaju ili u automobilu, uvijek naći pokoja dlaka, koliko god se trudili i čistili.

Možemo se loše osjećati…
Naš emocionalni život vaši znanstvenici još uvijek nisu dovoljno istražili, no morate biti svjesni da i mi osjećamo strah, bol, možemo biti pod stresom, uzbuđeni, veseli, ljutiti… Naše ponašanje uvelike ovisi o našem zdravstvenom, emocionalnom i psihofizičkom stanju. Baš kao i vi, i mi psi možemo imati loš dan, ne osjećati se dobro uslijed promjene vremena, biti neraspoloženi, dekoncentrirani, pospani, nervozni, osjećati bol… Nažalost, mi ne govorimo vašim jezikom i ne možemo vam riječima ispričati što nas muči. Vi, naši ljudi, trebali biste pokušati razumjeti nas, umijesto automatski tvrditi da smo zločesti.

Svakom, pa i najbolje odgojenom psu može se desiti “nezgoda” u stanu ili kući – proljev, povraćanje ili sve odjednom. Tada obično tražimo mjesto na kojem se osjećajmo sigurnije i ugodnije, pa se nerijetko takve nezgode dese u kutu između namještaja, na kauču, po tepihu…

Volimo njuškati
Mi psi imamo vrlo izraženo osjetilo njuha te je ono jedno od osnovnih načina na koji komuniciramo. Naš nos sastoji se od otprilike 220 milijuna senzora, za razliku od vašeg koji ima samo pet milijuna. To znači da je naše osjetilo njuha i do 100 000 puta jače od vašeg. Samim time, možemo nanjušiti stvari i supstance iz okoline kojih vi ljudi niste uopće svjesni.

Koristimo osjetilo njuha kako bismo prikupili informacije iz okoline, dakle, njušimo sve što nam se nađe na putu – od vlati trave, tla, rasvjetnih stupova i hidranata, ograda, grmlja, stabala, zidova zgrada, do strvina, izmeta, izlučevina, smeća i ostalih vama odvratnih stvari. Prilikom upoznavanja ili pozdravljanja vi se rukujete, a mi si međusobno njuškamo stražnjice i spolovila. Ponekad to može potrajati nekoliko minuta. Analne vrećice koje su smještene kraj analnog otvora luče mirise i feromone pomoću kojih možemo prepoznati raspoloženje, dob, spol, pa čak i zdravstveno stanje pasa koje susrećemo.

Ponekad guramo noseve i u ljudske stražnjice i međunožja, što može biti neugodno i za vas vlasnike i za osobu koju njušimo po intimnim mjestima. U području oko vaših genitalija i analnog otvora također se nalaze brojne mirisne žlijezde – iako njihov miris vi uopće ne trebate osjećati. Na taj način jednostavno upijamo informacije i upoznajemo osobu koju sretnemo.

Volimo kopati
Kopanje je zabavno! Obično kopamo jer smo nanjušili nešto ispod površine, pronašli krtičnjak ili mišju rupu. Ponekad kopamo i jedemo travu i korijenje. Kopamo i kada želimo sakriti ili sačuvati za kasnije neki predmet koji je nama jako važan – na primjer kost ili igračku. Nekad kopamo zato što nam je vruće i volimo leći na hladnu zemlju.

Kopanje nas oslobađa od stresa i razbija dosadu. Neki od nas, nažalost, kopaju i kada su nezadovoljni ili ih je strah pa žele pobjeći.

Grickamo, žvačemo i ponekad nažalost uništimo nešto vaše
Volimo žvakati, grickati i čupkati zubima. To je posebno izraženo i posve normalno kada smo štenad i mladi psi. Mi nemamo ruke poput vas ljudi pa koristimo zube i usta te na taj način istražujemo okolinu, nove okuse i teksture. I vaša djeca imaju tendenciju svašta trpati u usta kad su mala. Griženje nas također oslobađa od stresa i boli. Štencima i mladim psima razdoblje u kojem mijenjaju mliječne u stalne zube može biti vrlo neugodno i bolno. Baš kao i vaša djeca, neki od nas mogu biti zbog toga vrlo nervozni, nemirni, pa čak i dobiti temperaturu. Mi ne znamo razlikovati predmete koje smijemo od predmeta koje ne bi smjeli gristi. Na vama je da nam omogućite da grickamo i žvačemo, ograničite nam prostor i dajte nam predmete koje smijemo gristi, a istovremeno sklonite vrijedne predmete kako vam ih ne bismo uništili (cipele, odjeću, daljinski upravljač za TV…). To znači da će vaš dom neko vrijeme biti prepun razbacanih igračaka i predmeta koje ste nam dali da se zabavljamo. Potreba za stalnim griženjem i žvakanjem svega što nam se nađe na putu, s vremenom jenjava, kada promijenimo sve zube i razvije nam se čeljust. I ovdje vrijedi pravilo – što nas više sputavate i branite nam, to ćemo imati veću potrebu i želju za uzimanjem u usta i žvakanjem svega što pronađemo.

Griženje i žvakanje odličan su oblik mentalne stimulacije za pse svih životnih dobi, stoga je važno i odraslim i starijim psima omogućiti da grizu i žvaču – kost, kong ispunjen hranom, žvakalice od prešane kože i sl.

Materijalne i moralne vrijednosti
Mi ih nemajmo. Točka. Nama je Gucci torbica od nekoliko tisuća kuna u istom rangu s torbicom s placa od par desetaka kuna. Ne marimo za blagdane, poklone, rođendane niti svetkovine. Nije nam bitno košta li naša oprema tisuće kuna ili je jeftina, nisu nam bitne boje, dezeni, niti ukrasi – bitno nam je da je udobna. Nije nam bitno je li vaš namještaj nov novcat ili je star. Nije nas briga jeste li bogati ili siromašni, vozite li skupocjeni automobil ili stari bicikl. Ne znamo razliku između vaše odjeće za posao ili odjeće za šetnju.

Mi smo oportunisti
Riječ oportunist obično vas asocira na nešto negativno. Sigurno zato što ste se u životu kad-tad susreli s osobama koje, da bi nešto ostvarile (novac, karijeru…) namjerno gaze sve pred sobom ne mareći pritom za dobrobit ili osjećaje drugih. Na našu sreću, a vašu žalost, ta osobina svojstvena je samo vama ljudima. Oportunizam ne mora nužno biti negativan – siguran sam da i vi zgrabite ili pokušavate zgrabiti priliku koja vam se u nekom trenutku otvori. U našem psećem i općenito u životinjskom svijetu oportunizam je važan za preživljavanje.

Mi psi jednostavno radimo ono što nam donosi korist i funkcioniramo po principu “što JA, sada i ovdje imam od toga?” Ako određene radnje, odnosno ponašanja za nas funkcioniraju, i dobijemo ono što u tom trenutku želimo – poslasticu, igračku, igru, pažnju, otjerajmo nešto/nekoga od sebe, ukrademo hranu sa stola… to znači da je naše ponašanje potaknuto, odnosno nagrađeno i mi ćemo ga ponavljati. Ako nismo uspješni i ako nam naše ponašanje (radnja) ne donosi ništa, nema smisla to opet ponavljati. Prilikom odgoja i učenja to morate imati na umu!

Volimo se valjati i jesti stvari koje su vama odvratne
Ako imate psa ili ga tek planirate nabaviti budite spremni na pokoji “incident” ovog tipa. Malo tko od nas se neće nikada, ali baš nikada uvaljati ili pojesti nešto što je vama odvratno. Neki od nas gotovo su opsjednuti valjanjem i jedenjem različitih gadarija, dok su drugi nešto suptilniji i biraju određeni tip mirisa/okusa. No, mi smo drukčiji: ono što vama miriši, nama zaudara i obrnuto. Od vaših parfema i osvježivača prostora nam se kiše, a u automobilu nerijetko povraćamo zbog intenzivnih mirisa osvježivača. Pokušajte razumjeti da se naši ukusi jednostavno razlikuju!

Obožavamo strvinu – od kukaca, žaba, ptica, riba, odbačenog trulog mesa iz mesnice ili ribe iz ribarnice, ponekad svježe, ponekad u poodmaklom raspadnom stanju. Što više smrdi – to nam je draže!

Nama je izmet kao vama kolač ili čokolada – konjski, kravlji, od ptica, mačaka, kunića… A ljudski… njam njam, taj nam je najslađi. Neki od nas samo će ga jesti, drugi se vole dobro namirisati, a neki vole i papati i mirisati se.

Izbljuvak (ili kako vi to zovete, rigotina) – svjež ili ustajao, ovisi kako tko od nas više preferira.

Volimo i trulež – pokvarenu hranu, prirodna i umjetna gnojiva, kompost.

Zašto se valjamo u vama grozne stvari? U pitanju je instinktivno ponašanje koje vaši znanstvenici još nisu uspjeli detaljno istražiti, iako imate nekoliko teorija. Jedna od teorija sugerira da valjanjem u strvinu ili izmet želimo prikriti svoj miris. Jednom ćemo vam možda otkriti još više.

Zbog naše sigurnosti, možete nas naučiti da se neke stvari ne stavljaju u usta, no budite spremni na to da ćemo u šetnji uvijek možda nabasati na nešto ukusno i mirisno čemu jednostavno ne možemo odoljeti.

Volite nas zbog onog što jesmo, ne zbog onoga što želite da budemo!

Vaš pas.

*Neka od navedenih ponašanja i navika poput pretjeranog jedenja izmeta, pretjeranog jedenja s poda, pretjeranog lajanja, mogu upućivati na probleme u ponašanju ili zdravstvene probleme. Promatrajte naše ponašanje i promjene u ponašanju i za pomoć se obratite kvalificiranom savjetniku za ponašanje i veterinaru

Sviđa ti se? Podijeli!

Comments are closed.