Pojmovi “agresija” i “agresivnost” često asociraju na nešto negativno. Psi koji grizu okarakterizirani su nenormalnima, nekvalitetnima, opakima, neodgojenima, zlima, drukčijima od pasa koji nikad nisu ugrizli. No istina je zapravo, da ne postoje dobri psi koji nikada ne bi ugrizli i zli psi koji bi. Postoje samo psi koji češće ili rjeđe ispoljavaju agresiju, što ovisi o mnogo različitih faktora, no generalno gledano, ugrizi i agresivno ponašanje, normalan su, prirodni dio ponašanja SVIH pasa. Da nisu, ne bi se tako često dešavali. Psi su životinje, a životinje grizu i za to uvijek postoji određeni razlog. Budući da je agresivnost uglavnom neprihvatljiva u našem društvu, na nama ljudima je da naučimo razumjeti ponašanje naših ljubimaca, da naučimo značenja i funkcije određenih obrazaca ponašanja i samim time izbjegnemo neugodne i opasne situacije.
Što je agresivnost i koja je funkcija agresivnog ponašanja?
Agresivnost stručnim riječnikom možemo objasniti kao “ponašanje ili obrazac ponašanja čija je svrha – uslijed prijetnje ili izazova – rješavanje sukoba borbom ili obranom”. Agresivno ponašanje tipično je ponašanje kanida (Canidae) kao vrste i kao takvo je u prirodi izuzetno važno za preživljavanje jedinki, integraciju unutar zajednice, te obranu teritorija, hrane ili mladunčadi. U osnovi, to je prilagodba za “opstanak najsposobnijih”.
Kako bi opstale, mnoge životinje često formiraju skupine, čopore ili grupe i samim time ovise jedne o drugima. Neke skupine, poput vukova, funkcioniraju kao obitelj, a pripadnici moraju svladati komunikacijske vještine kako bi međusobno mogli surađivati i izbjegavati nepotrebne sukobe, ozljede i gubitke. Psi su društvene životinje, a da bi mogli funkcionirati u društvu i zajednici moraju naučiti kako se međusobno odnositi jedni prema drugima i kako se ponašati.
Kako bi unutar zajednice utvrdili tko se u određenoj situaciji treba povući, a tko prevladati, psi se služe takozvanim ritualiziranim uzorcima ponašanja. Ritualizirani uzorci ponašanja sastavni su dio pseće komunikacije i imaju svrhu jasnog prenošenja informacija. Kada je komunikacija jasna – razina stresa je niska. Reakcije životinje pod stresom naglije su i intenzivnije od reakcija životinje koja nije pod stresom. Svrha ritualiziranih uzoraka ponašanja je izbjegavanje neugodnih posljedica, a oni se sastoje od niza tjelesnih, facijalnih (mimika lica) pa čak i glasovnih i olfaktornih (mirisnih) signala koji ukazuju na raspoloženje i namjere životinje.
Ritualizirani uzorci ponašanja pri rješavanju sukoba poprimaju dva osnovna oblika: pas je ili samouvjeren (dominantan) ili povučen (submisivan). Ta dva pojma – dominantnost i submisivnost – pogrešno su interpretirana i tumačena do te mjere da za razne ljude imaju posve različita, i na koncu beskorisna, a po pse često i štetna značenja.
“Status”, “dominantno ponašanje” i “agresivnost” tri su potpuno različite stvari koje ne bismo smjeli miješati, jer njihova pogrešna interpretacija nimalo ne pomaže našem odnosu s psima.
Dominantno i submisivno ponašanje ovise o situaciji, pojedincu i resursima, a ne o osobnosti pojedinaca. To znači da se pas koji se ponaša dominantno u određenoj situaciji i naspram određenog psa ili osobe, neće isto ponašati u nekoj drugoj situaciji i naspram nekog drugog psa ili osobe. Ponašati se dominantno znači imati prioriet nad željenim resursima, u određenom trenutku i naspram određenog pojedinca. Resurs je bilo što što je u određenom trenutku bitno određenoj životinji, bilo da se radi o hrani, osobnom prostoru ili nekom drugom resursu. Pas Rex možda će svaki puta prvi uzeti kost ili komad hrane, dok će pas Bobi u većini slučajeva zauzeti najudobnije mjesto na kauču. Ključni faktori su kontekst odnosno situacija i motiviranost psa. Psi koji su opsjednuti su svojim statusom, bilo u suživotu s ljudima, psimja ili ostalim životinjama te se konstantno sukobljavaju i pokušavaju kontolirati okolinom – zapravo se ne ponašaju normalno.
Cilj agresivnog ponašanja jest uklanjanje konkurencije, a cilj dominantnog ponašanja odnosno socijalne agresije jest onemogućavanje konkurencije.
Status (rang) se odnosi na položaj jedinke unutar zajednice određene vrste, dok dominantno i submisivno ponašanje ukazuju na odnose između pojedinaca koji su često promjenjivi. Status je također promjenjiv, a njegova promjenjivost ovisi o vrsti, društvenoj organizaciji vrste i o utjecaju okoline.
Agresivnost nije nužno sastavni dio dominantnog ponašanja. Agresivnost i prijetnja agresijom mogu biti korišteni kako bi se postigao bolji status unutar zajednice, no to obično uopće nije nužno. Visoko rangirani psi ispoljavaju agresivna ponašanja u minimalnim količinama, samosvjesni su, sigurni u sebe i svoj položaj te nemaju potrebe za dokazivanjem. Često je dovoljan samo jedan netremičan pogled od strane psa na vrhu hijerarhijske ljestvice, da svi ostali zašute i primire se. Psi koji su okarakterizirani od strane kojekakvih trenera kao dominantni i agresivni u stvari su često nervozni, prestrašeni i nesigurni te pokušavaju izgledati što veće i strašnije kako bi otjerali nešto čega se boje.
Vrlo često agresivno ponašanje u pasa pogrešno je shvaćeno i tumačeno iz razloga što ljudi ne shvaćaju i ne prihvaćaju mnoga ponašanja kao normalna i karakteristična ponašanja pasa kao vrste. Pas je genetski predisponiran da se ponaša kao pas. “Pseći jezik” je jezik koji najbolje razumiju, jezik koji im je genetski i evolucijski predodređen. Ako ste rođeni i odrasli u Hrvatskoj i odete u Japan, imat ćete problema razumjeti i iskomunicirati što želite ukoliko ne pričate japanski. Isti problem imaju i psi. Nažalost, mnoge taj problem košta života.
Neki od faktora koji utječu na agresivno ponašanje
Naučeno ponašanje
Za svako ponašanje koje pas čini postoji jednostavno objašnjenje – pas nešto radi zato što želi ili jednostavno zato što je naučio da može, bez zlih namjera i planiranja da vam napakosti.
Uz pomoć različitih radnji (ponašanja), psi eksperimentiraju i isprobavaju. Rezulatati tih radnji i ponašanja određuju buduće odluke za odabir ponašanja koja donose najviše koristi. Psi su znatiželjni i prilično fleksibilni te mijenjaju, stvaraju ili odbacuju ponašanja prema potrebi.
Vlasnici obično griješe pri interpretaciji “psećeg jezika” i vrlo često nisu niti svjesni da im pas pokušava nešto reći. Iz tog razloga, pas nauči da određena ponašanja funkcioniraju i nastavlja ih koristiti, stvarajući pritom temelje za početak problema koji smo mogli izbjeći. Jedan od čestih primjera koji viđamo je režanje na vlasnike/ljude kada se približe objektu koji pas smatra značajnim. Vlasnici često nisu svjesni resursa koji su bitni psima, poput hrane, mjesta za odmor, igračaka i ljudi. Omogućavaju (svjesno ili ne) psima neograničen pristup i čuvanje resursa i često im je simpatično vidjeti malenog slatkog “dominantnog” psića koji se pjeni braneći svoju igračku ili vlasnika. No takvo ponašanje nema veze s dominantnim ponašanjem, ono je prije svega – naučeno ponašanje.
Vrlo često štene ili mladi psi brane same sebe, a ne predmet. Ukoliko su fizički kažnjavani, nauče da ruke koje im prilaze i osoba koja se naginje nad njima znače nelagodu, strah, bol. Uskoro nauče da što jače i više reže, pokazuju zube da će se te iste ruke povući.
Genetske predispozicije
Razumjevanje nasljednih osobina određenih pasmina pomaže nam pri donošenju zaključaka o ponašanju određenih pasa. Psi su stotinama godina selektivno uzgajani za određene namjene i određene osobine današnjim vlasnicima mogu predstavljati problem. Ponašanje tipično i normalno za jednu pasminu može se smatrati netipičnim i abnormalnim ponašanjem kad je u pitanju neka druga pasmina. No, unutar pasmina varijabilnost je još uvijek jako velika. To je jako važno zato što nabavkom psa određene pasmine, ne znači da će taj pas biti isti kao i ostali pripadnici te pasmine – oni imaju svoju osobnost!
Uzmimo za primjer pse čuvare. Cilj uzgoja takvih pasmina bio je stvoriti životinju s prirodnim sklonostima za određeni posao koji su obavljali. Te sklonosti i ponašanje bili su očekivani i poštivani. Rotvajleri koji su pratili stoku na sajam imali su oko vrata vrećicu s novcem zarađenim od prodaje stoke. Njihova osobina “ovo je moje” čuvala je zaradu vlasnika.
Različite pasmine i različiti psi unutar pasmine posjeduju širok niz karakteristika i osobina. Vrlo često se nažalost, za agresivnost baca krivica na cjelokupnu pasminu iako ponašanje uvelike ovisi o vlasniku i načinu odgoja. Bez obzira o kojoj se pasmini radi, agresivna ponašanja koja su neprikladna i van konteksta nikada nisu prihvatljiva. Samo zato što je vaš pas primjerice čuvarska pasmina, poput rotvajlera, dobermana, belgijskog ili njemačkog ovčara i sl. NIJE U REDU da reži, laje i zaletava se na ljude ili pse koji prolaze ili vam se približavaju. Ljudi koji koriste pasminske karakteristike kao izgovor za nedostatak edukacije, odgoja i socijalizacije glavni su uzrok problema u ponašanju pasa.
Problemima dodatno pridonose uzgajivači koji uzgajaju pasminu jer je pasmina trenutno popularna; ljudi koji pare pse samo zato što imaju kuju i naišli su na lijepog mužjaka (i obrnuto) pa žele potomstvo, a nemaju pojma o uzgoju i genetici; ljudi koji pare isključivo zbog zarade, tzv. šverceri. Obratite pažnju od koga kupujete psa!
Iako moramo biti svjesni genetskih predispozicija i informirati se o karakteristikama pasmine, pasminu ne smijemo koristiti kao izgovor za prevenciju i rješavanje problema u ponašanju. SVE pse, bez obzira na spol, veličinu i pasminu potrebno je socijalizirati i izlagati različitim stimulansima i situacijama. Pravilnom i ranom socijalizacijom jačamo samopouzdanje, smanjujemo razinu stresa i intenzitet neželjenih reakcija kod pasa.
Hormoni i hormonalne promjene
Različiti organi u tijelu luče hormone. Hormoni stimuliraju određeni organ i uzvraćaju na prisutstvo kemijskih reakcija. Po pitanju ispoljavanja agresije hormoni imaju značajnu ulogu. Testosteron na primjer, čini reakcije intenzivnijima. Mužjak koji nije kastriran, na podražaj reagira brže i intenzivnije od kastriranog mužjaka. Statistike i istraživanja pokazuju da se kastracijom kod mužjaka istospolna agresija smanjila u 62 % slučajeva.
Kuje koje imaju štence često su nervozne, razdražljive i žestoko reagiraju upravo zbog hormonalnih promjena u organizmu. Nekastrirane kuje koje žive zajedno i pred tjeranjem su ponekad su zbog promjena razine estrogena i progesterone razdražljive i češće ulaze u međusobne sukobe.
Kuje koje imaju lažnu trudnoću ponekad se ponašaju agresivno jer čuvaju svoje igračke (“mladunčad”). Ponekad se dešava da kuja pojede igračke ili štenad ukoliko je pod stresom ili se osjeća previše ugroženo.
Nedovoljna i neadekvatna socijalizacija
Ukoliko pas u vrijeme osjetljivog razdoblja razvoja nije bio izlagan različitim situacijama, velika je vjerojatnost da će kasnije ispoljavati problematična ponašanja, anksioznost, reagirati agresivno.
Pse koji imaju genetsku predispoziciju biti rezervirani i nepovjerljivi trebali bi u razdoblju između 3. tjedna i godine dana starosti sustavno i postupno izlagati različitim situacijama, podražajima, ljudima i životinjama. Tipične pasmine su čuvarske pasmine (rotvajler, doberman, njemački ovčar…), pastirske pasmine (kavkaski ovčar, šarplaninac, tornjak, kuvas…), radne ovčarske pasmine (graničarski koli, belgijski ovčar, australski ovčar, australski govedar, hrvatski ovčar…) i terijeri. Ukratko – većina pasmina.
Tečajevi socijalizacije pružaju nam uvid u načine na koji pristupiti prilikom socijalizacije, no socijalizacija se MORA nastaviti i nakon završenog tečaja. Ukoliko završite tečaj i nastavite živjeti miran život unutar svoja četiri zida izlazeći u šetnju samo na određena mjesta, vjerojatno na tim mjestima koja pas posjećuje svakodnevno nikada nećete imati problema. No upravo takvim načinom pas nema šanse upoznavati ništa više od svakodnevne rutine i ima veće šanse razviti problematična ponašanja jer se ne zna nositi s promjenama.
Socijalizacija bez povodnika, na slobodi, tijekom rane zrelosti psa najbolja je prevencija agresivnosti. Mnogi vlasnici socijaliziraju svoje pse s drugim psima tijekom šteneće dobi, a u stvari psima-adolescentima treba posvetiti više vremena i rada. Psi-adolescenti su, kao i ljudi-adolescenti, svladali su osnovne vještine i sada ih moraju primijeniti na jednoj višoj i ozbiljnijoj razini. Nažalost, za vrijeme osjetljivih mjeseci adolescencije (4-6 mjeseci starosti) i rane zrelosti (1,5-2 godine starosti), mnogi vlasnici ne dopuštaju svojim psima socijalizaciju s ostalim psima na slobodi, bez povodnika – a to je vrijeme kada im je takvo iskustvo najpotrebnije.
Kada birate ljubimca, vrlo je važno biti svjestan svojih mogućnosti i preispitati se koliko ste spremni uložiti u rad s psom i socijalizaciju. Koliko vremena za socijalizaciju šteneta i mladog psa može uložiti obitelj s malom djecom? Razmislite prije nego se zaletite i odaberete malo, preslatko štene koje će jako brzo izrasti u odraslog psa.
Izuzetno je bitno razumjeti da je socijalizacija šteneta lakša od resocijalizacije odraslog psa. Pas bilo koje životne dobi može naučiti različite radnje poput “sjedni”, “lezi”, “dođi”, no propuštenu socijalizaciju puno je teže nadoknaditi, u nekim slučajevima i nemoguće. Psi su uvijek sposobni učiti, baš kao i mi ljudi. Velika većina odraslih pasa problematičnog ponašanja MOŽE biti rehabilitirana uz pomoć modifikacije ponašanja, no za to je potrebno izdvojiti puno više vremena, truda i naravno, novaca.
O osjetljivim periodima razvoja više pročitajte ovdje: Razvojne faze pasa
Psihološki faktori
Psihološke promjene definitivno su povezane s emocionalnim i fizičkim stanjima. Nastaju uslijed kemijskih reakcija koje započinju u endokrinom i središnjem živčanom sustavu.
Kada na primjer uzrujanoj osobi savjetujemo da sjedne, duboko udahne i smiri se, nakon što to učini, osjećat će se bolje. Sličnu reakciju možemo dobiti i kod psa kada ga maknemo iz za njega pre stresne situacije, ponašamo se smireno i opušteno, pružimo mu podršku.
Neki psi to nisu u stanju iz patoloških razloga. U tom slučaju potrebno je konzultirati stručnjaka koji će znati je li uz terapiju modificiranja ponašanja potreban bilo kakav oblik terapije lijekovima. Korištenje lijekova pri rješavanju problema s agresijom relativno je nova i neizvjesna tehnika koja zahtjeva pažljivo nadgledanje i promatranje psa od strane educiranog vlasnika, uz pomoć stručnjaka za ponašanje i veterinara.
Stres i strahovi
Stres i strahovi najčešći su uzroci agresivnih ponašanja. Iako su često povezani jedni s drugima, stres i strahovi spadaju u dvije različite kategorije. Stres proizlazi iz nemogućnosti nošenja s različitim situacijama. Agresivnost je samo simptom, reakcija koja indicira koliko stres utječe na samog psa. Svaki pas može ispoljiti agresivno ponašanje ukoliko je u kratkom vremenskom razdoblju količina stresora velika. Ako je pas konstantno pod stresom kroz duži vremenski period, postaje reaktivan, “kraćeg fitilja” i nervozan.
Emocije obuhvaćaju fiziološke promjene u tijelu kao i psihološke reakcije na određene situacije poput stresa i strahova
Strah, konkretno, aktivira obrambene obrasce ponašanja koji pripremaju životinju na bijeg ili borbu. Stres prethodi strahu, a pod utjecajem stresa pas postaje podložniji strahu zbog nedostatka samopouzdanja i nesposobnosti nošenja s trenutnom situacijom.
Dugotrajno izlaganje stresu i strahovima često je osnova za patološke obrasce ponašanja, koji se mogu manifestirati spontanim ili nekontroliranim ispadima agresije.
Osjetljivost i trauma
Neki psi vrlo su nježni i krhki te na različite podražaje u različitim situacijama reagiraju prestrašeno i agresivno. Drugi su pak “žilaviji” i toleriraju provokacije i frustrirajuće situacije bez straha i ispoljavanja agresije.
Što neke pse čini tolerantnijima? Dijelom na to utječe genetika, zatim uvjeti u kojima je živjela majka kuja (uhranjenost, stres), i konačno razina majčinske brige. Ogroman doprinos tolerantnosti imaju iskustva pri učenju i odrastanju. Psi koji su adekvatno i rano socijalizirani staloženiji su i razviju toleranciju na stres, pa neka negativna iskustva često neće na njih previše utjecati. Tolerantni, iskusni psi sposobni su razlikovati različite podražaje.
S druge strane, psi koji nisu adekvatno i rano socijalizirani vrlo lako mogu biti izbačeni iz takta uslijed jednog jedinog negativnog iskustva i početi generalizirati burno reagirajući i ispoljavajući agresivno ponašanje prema bilo kojoj osobi, psu i sl. Psi koji su oprezni i plahi kao štenad, obično izrastaju u osjetljive pse.
Kako bi odgojili i stvorili što tolerantnijeg i što stabilnijeg psa, sa socijalizacijom moramo početi vrlo rano, uz veliku količinu pozitivnih iskustava s ljudima, životinjama i iz okoline.
Rad s osjetljivim i krhkim psima obuhvaća učenje psa da zamijeni određene reakcije nekim drugim ponašanjima, te da prepozna neutralne podražaje koji mu ne predstavljaju prijetnju. Također, važno je da pas nauči kako komunicirati s ostalim psima, kako da koristi “pseći jezik” i raspoznaje i razlikuje signale primirenja i popuštanja (umirujuće signale) od signala koji znače da mora odstupiti.
Bol, nelagoda, umor, razdražljivost
Poput nas ljudi, psi ponekad imaju bolove u dijelovima svog tijela. Mnogi psi reagiraju na promjene vremena, a da toga nismo niti svjesni. Nažalost, psi nam to nisu u stanju reći pa vrlo često ne primjećujemo signale kojima nam pas daje na znanje da trpe bolove. Psi se u igri često sudaraju i guraju, što može biti bolno i neugodno, a nagli pokreti i dugotrajna aktivnost mogu izazvati upalu mišića. Pas kojeg nešto boli ili je umoran, razdražljiv je i ima niži prag tolerancije pa može reagirati na samu prisutnost ljudi ili pasa koji se igraju ako su previše blizu. Gužva, stresne situacije i glad također mogu imati utjecaj na raspoloženje psa. Vrlo često način rada i odabir opreme mogu psu nanijeti bol ili neugodne podražaje na koje psi mogu različito reagirati. Neki će samo zacviliti, neki se snužditi, no ima i onih koji će reagirati režanjem ili škljocanjem zuba u znak upozorenja, pa čak i ugrizima.
Čuvanje i zaštita resursa, teritorija ili obitelji
Psi koji olako nešto shvaćaju kao prijetnju trebaju biti pažljivo procijenjeni. Nagle i prebrze reakcije za svaku sitnicu mogu biti opasne.
Čuvanje resursa vrlo često potaknuto je od strane needuciranih vlasnika i vodiča. Mnogim ljudima zabavno je kroz igru poticati pse da ih “brane” od ostalih članova obitelji ili prijatelja. Međutim, pas ne razumije razliku pa može početi reagirati u različitim situacijama, što je neprihvatljivo i opasno.
Obrana i čuvanje teritorija normalan su dio ponašanja mnogih životinjskih vrsta. Teritorijalna agresija postaje problem kada pas preozbiljno shvaća svoju ulogu i napada svakoga tko prođe kroz vrata bez obzira na prisutnost vlasnika. Na vlasnicima je da kroz rad i modifikaciju ponašanja nauče psa da su oni ti koji donose odluke kako se ponašati u određenim situacijama.
Na što obratiti pažnju i kako izbjeći neugodne situacije u svakodnevnom životu
- Naučite prepoznati situacije u kojima bi psi mogli reagirati agresivnim ponašanjem
- Naučite prepoznati probleme zbog kojih bi pas mogao reagirati agresivno
- Pazite na pse koji nemaju osjećaj za privatni prostor i na vlasnike koji ne paze na svoje pse i dopuštaju im naglo prilaženje i upadanje u tuđi prostor
- U šetnjama pazite na pse kojima očito treba više prostora – izgledaju nesigurni, preplašeni, ukočeni, zareže kada im prilazi drugi pas
- Pri direktnom kontaktu s drugim psom obratite pažnju na komunikaciju, govor tijela, facijalne geste, pogled.
- Neki psi će agresivno reagirati i na direktan pogled čovjeka, dok će drugi djelovati plaho i izbjegavati ga.
- Pažljivo promatrajte svog psa. Psi se mijenjaju, baš kao i mi ljudi, imaju loš dan, mogu biti zbunjeni, povrijede se a da toga nismo niti svjesni
Zaključak
- Nikada nemojte ignorirati neželjena ponašanja koja se očituju agresivnim ispadima. Agresivna ponašanja (niti bilo koja druga) u velikoj većini slučajeva ne prestaju sama od sebe, štoviše velika je šansa da će se situacija pogoršati.
- Vaša je odgovornost zaštititi ljude i ostale pse od svog psa. Vi ste odgovorni za eventualne ispade, neugodnosti i ozljede, kako moralno, tako i pred zakonom.
- Menadžment i prilagođavanje problemu NE RJEŠAVAJU i sam problem. Na primjer, ako vaš pas agresivno reagira kada ga hranite, odvajanje psa u drugu prostoriju trenutna je solucija, no problem je i dalje prisutan i izaći će na vidjelo prvom prilikom.
- Potražite savjet kvalificiranog stručnjaka/savjetnika za ponašanje pasa i veterinara, mnoga agresivna ponašanja rezultat su zdravstvenih problema psa iako nisu očiti i vidljivi golim okom.
- Velika većina problematičnih ponašanja NE RJEŠAVA se na satovima poslušnosti niti putem treninga poslušnosti već pažljivom analizom ponašanja i uzroka ponašanja uz pomoć savjetnika/stručnjaka za ponašanje pasa.
- NEMOJTE FIZIČKI KAŽNJAVAJTI. Kažnjavanje i grubost u većini slučajeva dovode psa do toga da još intenzivnije reagira i grize. Zapamtite – uvijek postoji razlog zbog čega se pas ponaša na određeni način, bez obzira razumijete li to ili ne. Najsigurnije pravilo – ne tretirajte agresiju agresijom!
- Zaboravite na ego i nemojte agresivna i problematična ponašanje shvaćati osobno. Shvatite ih kao ozbiljnu poruku kojom vam pas pokušava nešto iskomunicirati i potražite pomoć.
- Ne rješavajte sami probleme nakon nekoliko pročitanih članaka, pogledanih TV-emisija ili pomoću kojekakvih savjeta od strane ljudi koji nikada nisu vidjeli kako se vaš ponaša, niti su educirani u području ponašanja pasa. Zapamtite – vi ste odgovorni za posljedice i pogreške!
- Ulažite u svoje pse, počnite sa socijalizacijom i učenjem čim nabavite štene ili psa! Probleme je puno lakše spriječiti nego liječiti!
Napisala: Sandra Ilievski, instruktor i savjetnik za ponašanje pasa
reference:
Abrantes, Roger: The evolution of canine social behaviour;
Aloff, Brenda: Aggression;
Lindsay: The behavioural biology of dog