Period socijalizacije

(od 3 do 16 tjedana starosti)
Najutjecajnijih devet tjedana štenetova života su oni u razdoblju između trećeg i dvanaestog tjedna starosti. Taj je period povezan s razvojem mnogih uzoraka ponašanja i privikavanjem na okolinu.

Ono što je naučeno u ovom periodu trajno je i temelj za razvoj mnogih ponašanja, apetita, odbojnosti prema određenim stvarima, društvenim sklonostima, seksualnosti, načinom igre, ponašanja u zajednici, reakcijama na odvojenost i sličnim emocionalno provokativnim situacijama, uzorcima pristupanja i izbjegavanja, razvoju odnosa dominantnosti i submisivnosti, razini aktivnosti te općenito učenja i sposobnosti rješavanja problema. Praktički svako ponašanje pod utjecajem je načina života i tretmana kojem je štene podvrgnuto tijekom ovog perioda i utiče zapravo na cjelokupno ponašanje psa u budućnosti. Kritični period socijalizacije dijeli se na primarni i sekundarni.

Primarna socijalizacija (od 3 do 5 tjedana starosti)
Prije trećeg tjedna starosti, štenad je još uvijek društveno izolirana i tek minimalno svjesna braće i sestara. Međutim, razvojem motoričkih i osjetilnih sposobnosti između trećeg i petog tjedna raste interes za društvenom interakcijom. Štenad počinje intenzivnije pokazivati znakove neraspoloženja (vokalne i fizičke) kada ih se nakratko odvoji od majke i ostatka legla.

Kako bi doseglo puni potencijal, štene mora ostati u leglu s majkom i ostalom braćom cijelo to vrijeme. Tijekom ovog razdoblja ono će učiti govor tijela – poze, izraze lica i vokalizaciju te pomoću njih naučiti komunicirati s braćom, majkom i ostalim psima koje će kasnije upoznavati. Štenad počinje intenzivno istraživati – njuškati, grepsti, kopati, grickati, žvakati, trgati i sakupljati razne predmete na koje naiđe. Upadljivo je ekspresivno mahanje repom. Uče kako zvuči kada laju ili kad drugi laju na njih, kakav je osjećaj gristi i biti ugrižen. Ova interakcija unutar legla izuzetno je važna za učenje inhibicije ugriza. Neka štenad koja je u ovom periodu odvojena od legla ima kasnije tendenciju biti grubija kada koristiti zagriz i usta.

Period primarne socijalizacije posebno je važan za razvoj emocionalne stabilnosti i temperamenta. Za mnoge nedostatke i mane ovog tipa koji se primijećuju u odraslih pasa smatra se da potiču iz raloga što je štene prerano bilo odvojeno od majke i legla. Takvi psi često razviju strahove od odvajanja i samoće, nepoželjna ponašanja poput bezrazložnog ili pretjeranog lajanja i vokaliziranja, kompulsivnog uništavanja te ih je vrlo teško naučiti higijenskim navikama. Štene koje je odraslo bez mogućnosti igre i odvojeno je iz legla prije sedmog tjedna starosti vrlo često razvije strah od ostalih pasa koji se često manifestira agresijom. Takva štenad preferira društvo svog vlasnika, izbjegavajući pripadnike vlastite vrste, nije društveno, obično teže uči, boji se ljudi, drugih životinja ili zvukova, nije znatiželjno i nerado istražuje. Psi koji formiraju suviše blizak odnos sa svojim vlasnicima mogu postati sumnjičavi i agresivni prema ostalim ljudima smatrajući ih prijetnjom. Obično su seksualno zakinuti, a često naskakivanjem preusmjere seksualno ponašanje prema svojim vlasnicima. Ovo se ne dešava obavezno sa svim štencima koji su prerano odvojeni od majke i legla, ali dešava se često i velika većina pokazuje barem neke od znakova emocionalne neuavnoteženosti.

Tijekom ovog perioda, majka sve češće počinje odlaziti iz legla na duže vrijeme. Po povratku leglu ponekad povrati, što je povratna reakcija izazvana štencima koji navaljuju na nju. Ova reakcija vrlo je česta i gotovo redovita pojava kod vukova kao i kod mnogih drugih životinjskih vrsta (galebovi povraćaju hranu kada mladunčad kljuca crvenu točku na donjem djelu kljuna roditelja). Povraćanje majke najčešće se primijećuje pred kraj laktacije i prestaje neposredno nakon što štenad prestane sisati i prijeđe na meku hranu. Kako se razvijaju motoričke sposobnosti, štenad počinje vrludati i napuštati mjesto na kojem boravi kako bi samostalno vršila nuždu, a majka prestaje ližući čistiti njihov izmet. Uzgajivač bi trebao odvojiti mjesto za spavanje od mjesta za igru i time omogućiti štenadi da napuste mjesto za spavanje kako bi obavili nuždu. Time se postavljaju temelji za učenje higijenskih navika. U ovo vrijeme štenad možemo učiti da jede meku hranu koja će zamijeniti majčino mlijeko. Odnos između majke-kuje i štenadi mijenja se – majka postavlja granice i štenad uči kako se ponašati na pseći način. Majka će šapom otkotrljati nestašno ili naporno štene u submisivnu pozu. Neke kuje znaju opomenuti štene pažljivim ugrizom za njušku. Suprotno vjerovanju, kuje nikada ne tresu štenad za šiju. Trešenje je ponašanje karakteristično kod ubijanja plijena. Kuje će se također u ovom razdoblju početi igrati sa svojim štencima. Istraživanja pokazuju da je štenad koja je zadobila u leglu veću količinu inhibiranih ugriza povučenija i manje se igra. S druge strane, istraživanja su pokazala da je sa štenadi koja nikad nije bila kažnjavana/opominjana od strane majke bilo gotovo nemoguće raditi.

Sekundarna socializacija (od 7 do 16 tjedana života)
Za razliku od većine životinja, psi su posebni po tome što se moraju prilagoditi nizu zahtjevnih situacija neophodnih za suživot s ljudima, poput učenja higijenskim navikama, načina na koji pokazuju naklonost ili sreću, igre sa vrstom drukčijom od njih (sa nama ljudima). Pas bi se jednako dobro trebao osjećati kako u društvu ostalih pasa tako i u ljudskom društvu. Proces povezivanja i učenja socijalnih vještina unutar ljudske zajednice nazivamo sekundarnom socijalizacijom koja ozbiljno započinje kad štene napusti majku i leglo.

Period između 7. i 16. tjedna uglavnom je period socijalizacije s ljudima. Dr. Ian Dunbar, veterinar, stručnjak za ponašanje životinja i trener pasa predlaže da bi štene do 12. tjedna starosti trebalo upoznati stotinjak ljudi. Dob koja se preporučuje za odvajanje šteneta iz legla i odlazak u novi dom je između 8. i 12. tjedana, najbolje u 10. tjednu. Ovo razdoblje također je najbolje vrijeme za upoznavanje šteneta sa svim novim situacijama i stvarima s kojima će se sretati tokom svog života. Na primjer, ukoliko štene još nije bilo upoznato s mačkama i ostalim životinjama, a to je nužno za miran suživot s njima, ovo je razdoblje kada bi ga uz što pozitivnija iskustva s njima trebalo upoznati. Štene bi trebalo izlagati zvukovima poput usisivača, motora, prometa i sl. ukoliko ga uzgajivač nije već upoznao sa time. Štene također treba navikavati na djecu, muškarce i žene različite dobi i izgleda, ljudima s bradom, ljudima koji se drukčije kreću ili se kreću s pomagalima jer svi oni mogli bi različito djelovati na ponašanje psa u budućnosti. Edukacija i socijalizacija šteneta mora sadržati izlaganje raznim tipovima ljudi, životinja, zvukova, predmeta, prepreka i treninga. Socijalizacijom pomažemo štenetu odrasti u stabilnog, samopouzdanog psa.

Sve sa čime je štene upoznato i na što je tijekom tog vremena navikavano, štenci će tolerirati, čak i uživati u novim iskustvima (pod uvjetom da su bila pozitivna). Nakon 12. do 16. tjedna života, štenad postaje opreznija prema nepoznatim ljudima, životinjama, stvarima te općenito manje otvorena prema novim iskustvima. Štenad koja do završetka ovog perioda nije dostatno socijalizirana često postaje plaha i nesigurna, što u konačnici može dovesti i do agresije.

Natrag na Razvojne faze pasa

Sviđa ti se? Podijeli!

Comments are closed.