Udomljavanje ne zna za godine

Skloništa, udruge za zaštitu životinja i neki internetski forumi koji pomažu u udomljavanju nude veliki izbor predivnih pasa raznih veličina, boja, karakternih osobina i životne dobi. Iako su mnogi od njih mješanci i križanci*, nađe se i koji čistokrvni pas ili pas tipski vrlo sličan pasmini koja vam se sviđa. Neki od njih nekoć su imali vlasnike, navikli su na obiteljski život i idealni su ljubimci.

*Mješancima smatramo pse čije je porijeklo nepoznato, nije ga lako odgonetnuti na osnovu izgleda ili su potomci križanaca. Na primjer, majka mješanka x otac mješanac; majka njemački ovčar x otac križanac bernski planinski x belgijski ovčar; majka križanac njemački ovčar x belgijski ovčar, otac križanac bernski planinski x doga.
Križanci su potomci dviju čistokrvnih pasmina. Na primjer, majka njemački ovčar x otac belgijski ovčar.

Zašto udomiti odraslog psa?
Udomljavanje odraslog psa najbolja je odluka za ljude koji nemaju vremena i mogućnosti baviti se odgojem šteneta. Iako je štenad preslatka, njihov odgoj i socijalizacija zahtjevaju puno pažnje, vremena i truda ako želimo da štene odraste u stabilnog i dobro odgojenog psa. Mnogi su odrasli psi ostavljeni zato što su ih se ljudi zasitili ili ih nikada nisu niti doživljavali kao članove obitelji i bili odgovorni za njih. Napušteni su ili se udomljavaju zbog rođenja djeteta, razvoda ili selidbe ili pak zbog bolesti ili smrti vlasnika.

Kada udomite odraslog psa, znate kakav je izgledom: njegovu veličinu, težinu, duljinu i kvalitetu dlake…

Zablude o udomljavanju odraslog psa
Najčešće zabluda vezane uz udomljavanje odraslog psa su da se pas neće naviknuti na vas i obitelj ili da s njim nećete moći razviti dobar odnos te da stariji psi više ne mogu ništa naučiti. Ovo je daleko od istine. Samnom će se sigurno složiti mnogi drugi koji su udomili već odraslog psa. Većinu svojih pasa udomila sam kao odrasle. Odgovorno mogu reći da mi je bilo puno lakše sa odraslim psima nego sa štencima i da je moj prvi odabir definitivno odrasli pas. A što se odnosa, povezanosti i učenja tiče, zaista ne mogu reći da sam primjetila ikakvu razliku.

Možemo stvari promatrati i iz pseće perspektive: na primjer, udomili ste psa koji prethodno nije imao baš lijep život – živio je na lancu, hrana je bila oskudna, bilo mu je zimi hladno, a ljeti vruće… Odjednom se nađe u domu na mekanom toplom krevetiću, ima hranu, ima vodu, ima vašu pažnju. Ljudi vole reći da su takvi psi zahvalni, iako pas ne poznaje pojam “zahvalnosti”. No svakako, pas će u novonastaloj situaciji biti vezan za mjesto i osobe koje mu pružaju ono što je dobro, ono što želi.

Još jedna zabluda jest ta da je najbolje nabaviti štene ako imate malu djecu, jer će se tako lakše naviknuti jedni na druge. No, to je daleko od istine. Imati malo štene i malu djecu može i uglavnom jest pravi pakao! Štene zahtjeva konstantan nadzor i usmjeravanje kako bi ga što prije naučili kućnom redu, treba ga svakih sat do dva izvoditi van kako bi obavilo nužu, paziti da ne pregrize kablove, da ne uništi namještaj… Istovremeno, malo dijete također treba konstantan nadzor, pažnju i brigu. Mnogi ljudi odluče se udomiti štene nekom drugom jer se jednostavno ne mogu nositi sa tolikim pritiskom i obavezama.

Kako odabrati psa?
Ljudi nažalost, najčešće odabiru psa prema izgledu zanemarujući pritom pseće potrebe i mogućnosti. Čak i ako birate križance ili mješance, trebali biste barem otprilike pokušati odgonetnuti sa kojim je pasminama križan pas koji vam se sviđa. Temperament i potrebe psa puno su važnije od njegova izgleda. Tako pas u tipu haskija zasigurno neće odgovarati osobi koja ne voli duge šetnje u prirodi. Energični pas u tipu terijera sigurno nije dobar izbor za stariju osobu koja želi lagane šetnje i mir. Generalno, za ljude-seniore idealan izbor je i pas-senior. Suprotno, psić u tipu mopsa, pekinezera ili ši-cua neće odgovarati aktivnim osobama koje vole planinarenje ili vožnju biciklom. Naravno, svim psima je potrebna fizička aktivnost i niti jednom psu nije dovoljno par krugova oko zgrade dnevno (osim ako su vrlo stari ili bolesni pa više od toga ne mogu). Dakle, svaki potencijalni udomitelj unaprijed bi trebao znati koliko ima vremena i procijeniti koliko je aktivan. Udomiti psa i time mu spasiti život plemenit je čin, no smatrati da će pas biti sretan samo zato što ste mu spasili život, nažalost, nije dovoljno niti točno.

Prije nego krenete u potragu za psom razmislite o pitanjima koja biste mogli postaviti osoblju skloništa ili ljudima koji skrbe o psu. Na primjer, pitanja o porijeklu psa, odakle je došao, gdje je pronađen, kakvog je zdravlja, je li cijepljen, kastriran, kako se slaže s ostalim psima, kakav je s ostalim životinjama – na primjer, mačkama – kakav je s djecom, je li druželjubiv ili povučen, je li aktivan ili je mirniji tip, je li plašljiv te u kojim se situacijama nelagodno osjeća, itd.

Prilikom posjeta skloništu pogledajte sve pse. Zamolite osoblje da prošećete s nekoliko pasa koji su vam u užem izboru. Obratite pažnju na ponašanje i želju psa za interakcijom s ljudima – veselo prilaženje uz mahanje repom, uvijanje tijela, diranje šapom, pozivanje na igru.

Pričekajte s odlukom, razmislite i vratite se za nekoliko dana. Pitajte volontere koji skrbe o psu bi li bili voljni prošetati s vama ili vas koji put posjetiti sa psom u vašem domu, ili vam čak ostaviti psa na dan-dva prije nego što donesete konačnu odluku.

Ako imate djecu…
Ako imate malu djecu morate biti posebno oprezni. Prilikom odabira psa najsigurnije je ipak zaobići pse koji povučeno i prestrašeno čuče u kutu. Plahi i povučeni psi normalno ponašanje djeteta (trčkaranje, ciku, skakutanje, prilaženje) mogli bi protumačiti kao prijetnju, reagirati i ozlijediti ga. Pas kojeg udomljavate trebao bi uživati u društvu djece, a ne samo tolerirati ih.

Jedna od najvažnijih stvari na koju morate obratiti pozornost jest posesivnost i ponašanje prilikom hranjenja ili kad pas ima igračku. Pas koji u tom trenutku pokazuje ponašanja koja ukazuju na čuvanje resursa, nije dobar izbor za obitelj s djecom, bez obzira na to što se takva ponašanja uglavnom bez problema mogu riješiti uz pomoć kvalificiranih stručnjaka za ponašanje pasa.

Sigurnija opcija je potražiti psa koji je već neko vrijeme na privremenom čuvanju kod nekog volontera. Volonteri koji skrbe za pse u svojem domu svakodnevno su u kontaktu sa njima, redovito ih šeću, hrane ih i njeguju, upoznati su s navikama i ponašanjem psa koji živi u njihovoj obitelji, pa vam samim time mogu dati konkretnije informacije. Neki volonteri imaju djecu, a većina ima i vlastite ljubimce.

Ako nemate djecu…
Ako nemate djece, nemojte otpisati pse koji su povučeniji ili djeluju nezainteresirano. Imajte na umu da psi u skloništu borave u vrlo stresnim uvjetima i vrlo vjerojatno će se drukčije ponašati kod kuće kada se malo opuste. Možda su upravo stigli u sklonište, zbunjeni su i prestrašeni novom okolinom. Prošećite malo s njima i promatrajte kako se ponašaju izvan boksa. Razgovarajte s osobljem skloništa ili volonterima koji su više-manje upoznati sa psima o kojima brinu. Kada povedete psa u šetnju nemojte odustati zato što pas vuče na povodniku ili skače po vama. Većina pasa ponašat će se tako ako nitko nije s njima radio, pogotovo ako većinu vremena provode u boksu i ne šeću redovito, a u skloništima je to najčešće tako. Skloništa često nemaju dovoljno volontera koji bi se svakodnevno mogli dovoljno posvetiti svakom psu posebno.

Psi s posebnim potrebama
U skloništima i na skrbi volontera često ima pasa koji zaista nisu imali sreće. Bili su zlostavljani ili zanemareni, malo su ili nisu uopće socijalizirani, te su razvili razna nepoželjna ponašanja i strahove. Takvim psima potreban je poseban pristup, nešto više ulaganja i veliko srce. Mnogi psi koji su bili etiketirani kao “nepodnošljivi”, “nemogući” i “neudomljivi” s vremenom postanu fantastični ljubimci. Takvim psima potreban je netko s nešto više iskustva i dobrom voljom kako bi prebrodili strahove i probleme i uklopili se u svakodnevni život uz ljude. Treba im skrbnik koji će biti voljan raditi sa psom i bez srama i oklijevanja savjetovati se sa kvalificiranim stručnjacima-savjetnicima za ponašanje pasa. Svi psi zaslužuju šansu!

Nemojte automatski otpisati psa koji je nesretnim slučajem ostao bez jedne noge, gluh je ili slijep na jedno ili oba oka, nedostaje mu uho ili ima neki sličan nedostatak. Možda je karakterno upravo to pas za kojim žudite i kakvog ste cijeli život čekali! Izgled je prilikom odabira psa zapravo zadnja stvar na koju bi trebali obratiti pozornost. I psi invalidi mogu uživati u životu, kretati se, veseliti, trčati, igrati, donositi loptice.

Budite strpljivi
Svim psima, mladima i starima, mješancima i čistokrvnima, vrlo će vjerojatno trebati malo dodatnog odgoja i preodgoja kako bi se uklopili u novi život i postali pristojni ljubimci.

Ponašanje je promjenjivo, bez obzira radi li se o mladom ili starom psu, kupljenom ili udomljenom.

Ono čega apsolutno morate biti svjesni jest činjenica da će udomljenom psu trebati nešto vremena da se prilagodi novom životu s vama. Koliko vremena je potrebno za prilagodbu, ovisi od psa do psa. Odnos i privikavanje ne dešavaju se u jednom danu. Nipošto nemojte netom udomljenog psa ostavljati odmah samog na duži vremenski period. Mnogim psima je dolazak u novi dom stresan, zbunjeni su, ne znaju gdje su… Privikavanje na samoću MORA biti postupno! Bez obzira na to uzimate li štene ili odraslog psa, uzmite ga za vrijeme godišnjeg odmora ili uzmite slobodne dane bar tjedan ili dva.

Predivni crni pas zlatnih očiju s gornje fotografije je Nemo koji je unatoč atraktivnom izgledu i dobroj naravi čitav svoj život u potrazi za stalnim domom – zato što šepa. Njegovu priču možete pročitati na dnu stranice udruge Futura.


Bookmark the permalink.

Comments are closed.