Iskustva klijenata

Fredi, mops
osnove odgoja, individualni tečaj

Prije Urban Pet škole bio sam sa Fredijem u jednoj drugoj školi i odustao sam. Jednostavno nije bilo niti rezultata niti interesa trenera. Kada smo upoznali Sandru, sve se promijenilo. Freddie je super reagirao na Sandru i rezultati su bili vidljivi. Sandra je objektivna i super osoba. Nakon nekoliko sati shvatio sam bit. Škola nije bila samo za mog mopsa nego i za mene. I zato svaka preporuka za Sandru i Urban Pet..

Milan B.


Psi su uvijek bili dio naše obitelji i imamo ih oduvijek. Bili smo u raznim školicama i radili s raznim trenerima, imali svakakvih iskustava pa i takvih da smo odustajali od tečaja. Urban Pet nas je oduševio: od količine informacija, do samog pristupa i iscrpnog objašnjavanja svega što nas je zanimalo. Pa eto, ako želite školu u kojoj ćete dobiti solidne informacije o tome kako da učite i odgajate svog psa, od sveg srca preporučam Urban Pet!!!

P. V.


Kala, Jack Russell terijer
reaktivnost naspram drugih pasa

Pozdrav,
Zahvaljujem što si nas potakla da idemo na pregled. Koliko god da sam prije čitala o reaktivnosti kod pasa i svugdje je pisalo da se prvo isključuju medicinski razlozi, nekako nikad kod nje nisam posumnjala na to jer nema nikakvih jasnih pokazatelja. Naravno da sad primjećujem neke kad sam sve o tome detaljno pročitala (pretjerano pijenje vode, mokrenje i glad), ali teško da bi ih ranije sama ustanovila.

Ana P.


Fred, mješanac
strah svega – ljudi, pasa, zvukova, novog prostora

Dear Sandra,
Thank you so much for your time and patience with Fred and me. I was feeling like I had no idea where to go with him and I feel so much better with your support and help! I am really happy to have you working with us, thanks again for everything

Annalise


Kira, križanka hrvatskog ovčara
polaznik tečaja odgoja

Kira je mješanka Hrvatskog ovčara i nepoznate pasmine.  Udomljena je sa otprilike sedam mjeseci, nakon velikih poplava u Slavoniji. Da bi njoj, a i nama (dvoje odraslih, dijete i kujica japanskog čina stara 6 godina) omogućili što sretniji suživot, odučili smo sa za Urban Pet. Školica za Kiru, ali i za nas.

Rezultat našeg pohađanja školice je puno stečenog znanja o odgoju pasa koje smo dobili od Sandre, te Kira koja polako ali sigurno postaje prava mala štreberica željna znanja i ljubavi.

Sergej J.


Bella, samoyed
polaznici tečaja odgoja, strah od veterinara

Željela sam psa od kad znam za sebe, a kada smo Ivan i ja shvatili da imamo vremena i prilike da pas stvarno i postane dio naših života, udomili smo za Bellu i dobili prijateljicu i novog člana obitelji. Znali smo da će biti teško, da polarne pasmine nisu za neiskusne vlasnike, ali vjerovali smo da to možemo. Sreća nam se osmjehnula i saznali smo za Sandru.

Bella nije nikad bila problematičan pas. No, samojedi su psi s karakterom. I to je super. Samojed je savršen, prekrasan pas, ali treba puno truda, vremena, strpljenja i ljubavi.

Kako smo bili neiskusni, svašta smo čuli i mislili da je dobro za nas. Posebno metode Cesara Millana jer su nam svi govorili “to je dominantan pas”, “to je zločest pas”. Vjerovali smo, ali smo bili sumnjičavi. Veterinari su nam govorili da je “zločesta i agresivna”. Teško je u nekim situacijama biti hladne glave kad vam svi govore nešto ružno.

Sandra nam je objasnila da psi uistinu trebaju ljubav, da smo dobro krenuli s odgojem, da psi nisu zločesti, da je razlog ponašanje kod veterinara strah. Također, Bella nije režala jer nije željela nešto pustiti, nego zato što je nismo naučili da pušta. Bella nije dolazio na prvi poziv jer je nismo to naučili kako treba.

Nakon konzultacija zaključili smo da smo bili naivni slušajući druge. Upisali smo početni tečaj za mlade pse. Sve što smo tamo radili, Bella je već donekle znala, ali to nam nije bilo važno. Naime, Bella obožava raditi i trenirati, a više od svega obožava Sandru. Tih dva puta tjedno koliko smo išli na tečaj, Belli su bili najdraži dani u tjednu. Kad bismo izašli iz auta i krenuli prema Urban Petu, Bella je svaki put vukla unutra. Inače ne vuče na povodniku. Vukla je jer smo išli Sandri. Sa Sandrom smo ostali u kontaktu te nam s puno strpljenja odgovara na svako dodatno pitanje.

Od prvog razgovora sa Sandrom više nismo smatrali da je Bella zločesta i ignorirali smo grube metode. Sve što smo radili, radili smo s ljubavlju i razumijevanjem. Rezultati su odlični. Uz pozitivan pristup sve se može. Naučiti doći na poziv, sjediti, čekati… Dugo smo učili “fuj” i “pusti”, ali sve isključivo uz pozitivan pristup. Uspjeli smo! Trebalo nam je duže da to usvojimo, učenje nije i nikad neće biti gotovo, ali u 100 % situacija Bella pušta stvari na zahtjev!

Ne mogu dovoljno opisati koliko smo sretni da smo upoznali Sandru.

Doris, Ivan i Bella


Lino, mješanac u tipu pinča, star 16 mjeseci
strah od ljudi, pasa, zvukova, osjetljivost na dodire

Lino je došao u naš dom kao štene od pet tjedana. Od samog početka je pokazivao znakove izrazite plašljivosti, koju smo dosta dobro prebrodili iako je u nekim situacijama i dalje bio izrazito nepovjerljiv. Međutim, nakon kastracije njegov se strah uvećao do tih razmjera da je lajao na svaki zvuk, nije dopuštao da ga se mazi, u šetnji je postao toliko preplašen da je lajao na baš sve, od ljudi, biciklista, automobila do drugih pasa na koje je počeo i nasrtati. Uz sve počeo je i nas ukućane “čvakati” odnosno lagano gristi. Situacija je postala toliko loša da sam i sama bila na rubu živaca jer nisam znala kako pomoći niti njemu niti sebi. Nakon inicijalnog sastanka sa Sandrom dobili smo nadu. Njene metode su izrazito pozitivne, kakva je i ona sama. Već samim svojim pristupom kako psu tako i vlasniku ulijeva povjerenje. Nakon samo mjesec dana rada s njom, Lino je sasvim drugi pas. Opustio se, mazimo se, šetnje su nam ponovno zadovoljstvo, sada znamo kako reagirati u određenim situacijama i što je najvažnije, ponovno smo stekli povjerenje jedno u drugo. Mogu samo reći riječi hvale, kao i to da je ovo tek početak onoga što ćemo postići zahvaljujući Sandri i znanju koje nam je prenijela! Veliko hvala i topla preporuka!

Tajana M.


Sofie, mješanka u tipu terijera
agresivno ponašanje, nasrtanje na bicikliste

Sofie je bila pas koji je pokazivao agresivnost iz straha u određenim situacijama. Bojala se bicikla, pregleda, napadala je noge kad bi joj se netko približio itd. Obzirom da nismo znali kako se ispravno nositi s tom situacijom a nikakve metode kažnjavanja psa nisu dolazile u obzir, obratili smo se Sandri Ilievski za pomoć. Željeli smo da se Sofie opusti, da bude sigurna i uživa u svim situacijama na koje može naići.

Već na inicijalnom sastanku smo puno saznali, dobili smo opširne upute kako se nositi u “kritičnim“ situacijama a nakon toga smo Sofie na individualnim satima polagano izlagali tim situacijama i primjenjivali metode kojima nas je Sandra naučila. Sofie je dobro reagirala i polako se opuštala. Sandrin pristup je izuzetno pozitivan, miran i staložen. Naučila nas je kako psa usmjeriti na sebe i još puno toga.

Danas se Sofie lakše nosi sa situacijama koje su joj prije izazivale strah. Sad znamo kako kontrolirati Sofie, a znamo i predvidjeti njezino ponašanje i izbjeći situacije koje ne želimo, a što nam je jako važno. Vjerujemo da ćemo daljnjim radom sa Sofie, naravno uz savjete koje nam je Sandra dala, posve iskorijeniti njeno neželjeno ponašanje.

Puno hvala Sandri na prenesenom znanju i svakako preporučujemo nju i tim Urban Peta svima koji žele dobro svojim psima.

Ana P.


Rex, mješanac, star pet godina
agresivno ponašanje, osjetljivost na dodire

Rexa smo pronašli, zapravo on je pronašao nas. Jednoga dana pojavio se pred našim dvorištem i nije odlazio nekoliko dana. Iako nikada prije nismo imali psa (iako smo oduvijek htjeli), odlučili smo ga zadržati. No, od samog početka, iako nas je pratio u šetnji i bio poslušan, Rex se nije volio dirati i tiho bi režao svaki puta kada bi mu prišli i dragali ga. Bio je prljav i zapušten, no nismo ga mogli okupati. Prilikom prvog posjeta veterinaru zbog cijepljenja i čipiranja (jedva smo ga doveli), Rex se ponašao kao da je poludio, pokušavao je ugristi i veterinara i nas, a veterinar je samo na brzinu obavio najnužnije, poželio nam sreću i savjetovao da se obratimo ljudima koji dresiraju pse. Nakon toga više se nije uopće dao dirati.

Jednom prilikom moj otac je izgubio živce. Prišao je Rexu dok je spavao i odlučio ga podragati “na prepad”. Rex se naglo probudio, i ugrizao ga za podlakticu. Srećom, nije ga jako ozlijedio. Otac je preko prijatelja pozvao čovjeka koji se bavi dresurom. Čovjek mu je stavio omču oko vrata i svaki puta kada je Rex zarežao cimnuo bi ga i ukorio. Kada ga je Rex pokušao ugristi, pritisnuo ga je na pod i držao u tom položaju dok je Rex urlao kao da ga kolju. Prizor je bio užasan, a mi smo se još više obeshrabrili. Njegov savjet bio je da se riješimo psa jer “nije normalan i jako je opasan” te da ga “bacimo otkud je došao i kupimo čistokrvnog psa kojem znamo porijeklo”. Nakon toga Rex se povukao u najmračniji kut i režao na svakoga tko bi mu se približio. To je trajalo danima, a mi smo se počeli bojati. Izlazio je samo kada je jeo i to kada bismo mu ostavili zdjelicu sa hranom i maknuli se. Kada smo trebali ići u šetnju, izašao bi tek kada bi otvorili vrata i pustili ga da sam izađe. Stavljanje povodnika bilo je nemoguće jer je režao i pokušavao nas ugristi, pogotovo oca.

Nakon tog događaja slučajno smo preko prijatelja saznali za Sandru i dogovorili konzultacije. Moram priznati da smo izgubili svaku nadu i već smo većim djelom odlučili da ćemo se riješiti psa. No srećom, nakon konzultacija smo promijenili mišljenje. Njen odnos i pristup bio je neusporediv. Nije bilo forsiranja psa na ništa, sjela je blizu njega u dvorištu i čekala da joj on sam priđe što je i učinio nakon nekog vremena. Nije ga kažnjavala kada bi zarežao niti mu pokušavala silom staviti ogrlicu. Kada se Rex u jednom trenutku smjestio pokraj nje, lagano ga je počela gladiti i češkati po prsima nakon čega se Rex počeo opuštati i dozvolio joj da ga lagano dira i pregleda. Zaključila je da ima upaljena oba uha, da ga bole leđa i da su mu analne žlijezde pune i upaljene. Mi smo stajali sa strane u nevjerici jer je dirala psa i pregledavala ga kao da ga zna oduvijek. Sve joj je dozvoljavao, a ona je pazila na svako upozorenje i bilježila reakcije. Zajedno smo drugi dan otišli veterinaru kojem smo dali na znanje naše sumnje u neke od problema koje su se potvrdile točnima. Dobio je terapiju, a mi smo nastavili postupati sa njim prema uputama i ostali u kontaktu.

Danas je Rex zdrav pas, sjajne dlake, živahan i veseo. Leđa ga još bole jer je nakon pretraga veterinar zaključio da je u pitanju stara ozljeda. Naučili smo kako pravilno rukovati njime, kako mu pristupati, gdje i kako ga dirati a da mu ne prouzrokujemo bol i nelagodu, kako ga masirati, na što paziti. Rex nam danas vjeruje, voli se maziti, spava sa tatom u krevetu i obožavaju se. Poslušan je i divan ljubimac. Još uvijek ne voli odlaske veterinaru, ali sada bar znamo na što trebamo paziti i kako se postaviti.

Nataša P.


Dodo, mješanac, star godinu dana
zavijanje za vrijeme samoće, uništavanje, uriniranje u stambenom prostoru

Poštovana Sandra,

hvala Vam na savjetima i pomoći! Uspjeli smo nekako posložiti stvari i uskladiti radno i slobodno vrijeme. Dodo je bolje. Više ne zavija kad nas nema. Susjeda kaže da ga tu i tamo čuje da zacvili i zalaje, ali to više nije kao prije. Povremeno ga dođe pogledati i prošetati. Dodo spava u svom kaveziću i prihvatio ga je kao kućicu! Spava tamo čak i preko noći sam ode tamo i smjesti se, a ujutro nas veselo dočeka ili nas dođe probuditi pusama.

Marin


Bigi, maltezer, star dvije godine
nasrtanje i lajanje na pse kada je na povodniku

Bigija je jednom prilikom napao nepoznati pas bez vlasnika, pri čemu sam se ja jako uspaničila. Tada su krenuli problemi, a Bigijevo ponašanje preko noći se promijenilo. Ne samo njegovo, već i moje. Oboje smo postajali sve nesigurniji, a on nepovjerljiv prema svakom nepoznatim psima. Bojala sam se ići s njim u šetnje, izbjegavala susrete i uglavnom bila jako napeta u šetnjama.

Željela sam to promijeniti i pronaći nekoga tko mi u tome može pomoći, ukazati mi na greške, pomoći mi da budem sigurnijia pokazati mi kako da učvrstim svoj odnos sa Bigijem. Zahvaljujem Sandri na njezinom nadasve strpljivom i humanom pristupu

Kristina O.


Lara, križanka u tipu stafordskog terijera
agresija prilikom hranjenja ili prilikom pokušaja uzimanja iz usta, potezanje povodnika tijekom šetnje, skakanje na ljude, strah od djece

Lara je uzeta od rodbine sa sela kad je bila stara približno šest mjeseci. Od samog početka imali smo problema sa skakanjem po ukućanima i ljudima, grizenjem za ruke i noge. Hodanje na povodniku bila je nemoguća misija, pogotovo meni pa ju je šetao samo suprug. Uz to je bježala od nas svaki puta kada bismo je pustili pa smo to prestali prakticirati.

Upisali smo školicu i prošli tečaj na kojem su nam savjetovali da joj stavimo davilicu i brnjicu, te kaznimo spuštanjem na pod i hvatanjem za šiju. Unatoč svemu ona je i dalje vukla i skakala po nama u šetnji pokušavajući skočiti i zgrabiti zubima prolaznike. Od djece je bježala, a ako bi se previše približili počela bi lajati, vjerojatno bi i ugrizla da su je išli dirati. Šetnje su postale noćna mora, a uz sve to Lara je počela režati na nas kad bismo joj dali hranu, a pogotovo kost ili neku poslasticu. Slično je bilo sa igračkama koje kad bi dograbila nije puštala, a kad bi joj pokušali bilo što uzeti režala bi na nas. Nismo više smjeli na podu slučajno ostaviti papuče, čarape ili bilo kakav predmet – sve je bilo “njeno” i sve je prisvajala i čuvala. Jednom me čak i ugrizla, ne jako, ali meni je bilo dovoljno da odustanem od pokušavanja uzimanja bilo čega iz njenih ustiju. Sve ovo natjeralo me da potražim pomoć nekoga tko se bavi ponašanjem pasa.

Nakon konzultacija sa Sandrom Ilievski bili smo iznimno zadovoljni načinom pristupa i rada. Oduševilo nas je što su stvari sagledane iz drukčije perspektive, što se u obzir uzimaju različiti faktori i emotivno stanje psa – nešto o čemu nismo niti sanjali jer su nas uvijek učili i savjetovali nas da pas nešto mora napraviti bez obzira na sve inače nisi “vođa čopora”. Neke promjene bile su očite odmah na samom početku rada. Lara je vrlo brzo naučila da nije potrebno režati kada jede, naučila je kroz igru puštati na naredbu i manje je skakala na nas. Puno toga smo i mi griješili iz neznanja. Hodanje na povodniku puno je bolje, Lara je više usredotočena na nas i stalno napredujemo. Laru vodimo na ormi, a svi su nam govorili da će zbog toga još više navlačiti. Problem sa strahom od djece nažalost još uvijek je prisutan, ali se trudimo i stalno radimo pa se vidi poboljšanje. Naučili smo kako kontrolirati određene situacije, na koji način postupati i na što paziti. Neizmjerno smo zahvalni Sandri na pomoći, podršci i savjetima za koje je uvijek dostupna!

Martina i Krešimir


Comments are closed.