Moj pas ne smije na kauč da ne postane dominantan…

Vrlo često mi na konzultacijama vlasnici gotovo sramežljivo priznaju kako njihov pas ponekad skoči na kauč, fotelju, krevet ili čak spava sa njima u krevetu. Ponekad se opravdavaju da znaju da je to pogrešno i da to ne bi smjeli dopustiti jer će njihov pas postati dominantan.

Ovakve i slične savjete čuli su na tečajevima za pse, od različitih trenera, prijatelja, ostalih vlasnika koje susreću u šetnjama.

Svog prvog psa dobila sam kada sam imala samo 7 godina i od tada do dana današnjeg psi su normalan dio mog života. Sjećam se da kao dijete nisam mogla zaspati ako moja Maza nije spavala samnom u krevetu. Nakon Maze, kroz moj dom prošlo je mnogo pasa – osim vlastitih, često sam čuvala pse koje bi pronašla i čuvala do udomljenja. Ne sjećam se da je spavanje na kauču ikada bio problem. Dok ovo pišem moje tri zvjeri spavaju sklupčane na trosjedu i hrču.

Osim što moji psi smiju na kauč ili krevet, dopuštene su im i mnoge druge stvari za koje možete čuti da se ne smiju, poput prolaženja kroz vrata prije vlasnika, jedenja prije vlasnika, spavanja na povišenom, ležanja na prolazu kroz vrata, započinjanja igre, režanja u igri, povlačenja konopa i mnogih drugih. Ponekad im čak dobacim hranu sa stola, prekoračim ih pazeći da ih ne probudim. Unatoč svemu, smatram da su pristojno odgojeni, nisu napasni niti su “dominantni”.

U pojedinim slučajevima, ovo što sam nabrojala nije preporučljivo. Na primjer:

  • Ako pas koji leži na kauču, fotelji ili krevetu reži, pokazuje zube ili pokušava ugristi bilo koga tko pokušava sjesti pokraj njega kada je na krauču. U tom slučaju psa treba naučiti da na kauč dolazi i silazi na naš poziv (ako smo kod kuće). Često psi počnu režati na vlasnike koji ih grubo spuštaju sa mjesta na kojem se osjećaju udobno.
  • Ako pas naprasno izlijeće kroz vrata ili pokušava vući vlasnika. Psa trebamo naučiti da se kontrolira – da čeka dok mu ne kažemo da može proći ili da prolazi kroz vrata polako i sačeka ispred. Osim što izlijetanje kroz vrata može biti opasno jer pas može završiti na cesti i stradati, naglim potezanjem povodnika pas nas može ozlijediti, pogotovo ako je velik i snažan.
  • Ako se pas u igri povlačenja brzo uzbudi, grize ruke ili pokušava ugristi osobu koja drži konop. Psa treba naučiti da pušta na znak i da ne grize ruke. Sa psima koji se brzo i lako uzbude možemo se igrati raznih drugih igara, poput traženja predmeta.
  • Ako nam pas ne da mira dok jedemo, skače na stol, cvili i nasrtljiv je, tada je davanje komadića hrane sa stola kontraproduktivno jer time potičemo ovakvo ponašanje. Odmah prestanite to raditi! Ako treba zatvorite psa u drugu prostoriju i dajte mu igračku punjenu poslasticama ili žvakalicu. Kada pas shvati da njegovo nasrtljivo ponašanje neće uroditi plodom (komadom hrane sa stola) prestati će navaljivati.
  • Ako pas reži ili pokušava ugristi kada ga preskačete, to nije zato što je dominantan nego se vjerojatno ne osjeća ugodno kada to radite. Nekim psima je nadvijanje nad njih jako neugodno i plaši ih pa reagiraju u samoobrani.

U svakom slučaju, pse treba podučavati pristojnom ponašanju, zbog sigurnosti i zato da bi suživot s njima bio ugodan kako nama, tako i njima. Vlasnike čiji psi pokazuju navedene probleme u ponašanju, učim kako da učvrste odnos sa svojim psom, da se međusobno razumiju i kako da nauče psa da se kontrolira u određenim situacijama, a ne kako da budu dominantni. Hoće li netko puštati svog psa na krevet ili ne, osobna je stvar, no strah od toga da će pas biti “dominantan” zaista nije valjan razlog.

Psi općenito rade stvari koje ih nagrađuju i od kojih imaju nekakvu korist: vole ležati na kauču zato što im je tamo udobno, izlijeću kroz vrata jer jedva čekaju da idu u šetnju, skaču po ljudima jer na taj način dobivaju pažnju, žicaju kod stola jer znaju i očekuju da će kad-tad dobiti zalogaj sa stola…


Bookmark the permalink.

Comments are closed.