Porodica pasa

Klasifikacija

Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata (svitkovci)
Razred: Mammalia (sisavci)
Red: Carnivora (zvijeri)
Porodica: Canidae (psi)

Porodica pasa (Canidae) biološki pripada razredu sisavaca mesojeda i svejeda unutar nadporodice psolikih životinja. Kanidi obitavaju na svim kontinentima osim na Antarktici, te naseljavaju raznolika staništa – pustinje, travnata područja, šume i planine.

Porodici  pripadaju lisica, šakal, vuk, kojot i domaći pas. Najmanji pripadnik porodice Canidae je pustinjska lisica (Vulpes zerda), a najveći sivi vuk (Canis lupus) čija duljina tijela može doseći do 2 m, a težina i do 80 kg.

Kanidi obitavaju na svim kontinentima osim na Antarktici, te naseljavaju raznolika staništa – pustinje, travnata područja, šume i planine. Raznih su veličina. Najmanja od njih je pustinjska lisica (Vulpes zerda), a najveći sivi vuk (Canis lupus) čija duljina tijela može doseći do 2 m, a težina i do 80 kg.

Taksonomija

Porodica Canidae dijeli se na dva tribusa – “prave lisice” (Vulpinae) i “pravi psi” (Caninae) podjeljenih na 14 rodova i 34 vrste. Trenutno je domaći pas naveden kao Canis lupus familiarispodvrsta vrste Canis lupus. Tu spadaju i dingo (Canis lupus dingo) koji se također smatra domaćim psom, te crveni vuk (Canis rufus), istočnokanadski vuk i indijski vuk (Canis lupus pallipes). Noviji rezultati istraživanja genetskih sekvenci dovode u pitanje taksonomsku klasifikaciju pojedinih kanida.

Trenutno je prihvaćena sljedeća podjela:

Tribus Vulpini (Vulpinae)

Tribus Canini (Caninae)

Povijest i obilježja

Za porodicu Canidae se vjeruje da je nastala u kasnom razdoblju eocena, prije više od 40 milijuna godina. Svi su se mesožderi, kao uostalom i svi sisavci razvili od zajedničkih predaka prije nekih šezdesetak milijuna godina.

Porodica pasa sastojala se od tri velike grupe (podporodice) koje su egzistirale u istom razdoblju. Podporodica Hesperocyoninae izgledom nalik križancima lisica i kuna izumrla je prije nekih 15 milijuna godina, dok je podporodica Borophaginae izumrla prije nekih dva i pol milijuna godina. Tek se tada razvila podporodica Caninae od koje su potekle sve današnje vrste pasa.

Osim kolumbijskog divljeg psa, rakuna i nekih pasmina domaćeg psa, kanidi imaju relativno dugačko tijelo, duge noge i mali trup te su kao takvi prilagođeni za lov. Svi kanidi su digitigrade, što znači da hodaju na prstima. Rep nije dugačak i često je obrasao čupavom dlakom, pandže su tupe i ne mogu ih uvući u šape poput mačaka. Na prednjim šapama imaju pet prstiju, osim Canis Lyacona koji ima četiri. Zubalo se sastoji od 42 zuba, po četiri pretkutnjaka s obje strane gornje i donje vilice. Oči su krupne, a uši zašiljene i veće od mačjih. Plodniji su od mačaka i najčešće imaju između četiri i devet mladunaca, premda su zabilježeni i puno brojniji okoti. Štenad se rađa slijepa i gluha, a ta osjetila počinju se razvijati nekoliko tjedana nakon dolaska na svijet.

Iako pripadaju redu zvijeri, mnogi kanidi su zapravo svejedi i osim mesom plijena koji ponekad sami ulove, hrane se beskralježnjacima, biljem, otpacima i strvinom.

Neki kanidi formiraju skupine od kojih su neke organizirane (npr. vukovi) dok su druge labilne (domaći pas), no neki funkcioniraju sami (lisice). Mnoge vrste kanida smatraju se štetočinama, poput kojota i vukova, dok domaći pas (Canis lupus familiaris) već desecima tisuća godina prisutan uz čovjeka u različitim ulogama.


 

Napisala: Sandra Ilievski, instruktor i savjetnik za ponašanje pasa
Reference i fotografije: http://www.canids.org


Comments are closed.