Problem “smetlarenja” kod pasa

Domaći pas po prirodi je sakupljač i strvinar, a ne lovac, kako se često smatra. Psi ne razmišljaju logički poput nas ljudi, stoga im je nemoguće riječima objasniti: “Ne smiješ uzimati hranu i stvari s poda jer bi se mogao otrovati i uginuti.” Zato je odgovornost svakog vlasnika da nauči psa da ne dira ono što pronađe ili da na zahtjev pušta stvari ili hranu koju uzme u usta. Jedino tako možemo zaštititi pse od instinkta koji im je urođen i koji bi u prirodi bio koristan.

Zašto psi “smetlare”?
Osim što im je sakupljanje i jedenje s tla urođeno, uzroci učestalog i pretjeranog “smetlarenja” mogu biti genetske predispozicije (neke su pasmine i jedinke proždrljivije od drugih), ali i iskustava i uvjeti života te zdravstveni problemi i stanja. Štenci koji su odrasli u velikom leglu i borili se za hranu koju su dobivali od majke ili pak nisu bili adekvatno dohranjivani nakon prestanka sisanja pokazuju tendenciju razvijanja posesivnosti prema hrani. Ta se tendencija može izražavati proždrljivošću ili agresijom zbog čuvanja psima iznimno važnog resursa − hrane. Psi koji su tijekom života bili izgladnjivani, primjerice zato što su bili napušteni ili su boravili u skloništu u kojem se psi neadekvatno hrane te su zato bili prisiljeni boriti se za svaki zalogaj, također mogu postati posesivni i proždrljivi ili se agresivno ponašati prilikom hranjenja, odnosno kada pronađu hranu.

Neki psi pretjerano “smetlare” zato što su preuzbuđeni, nervozni, hiperaktivni, znatiželjni ili zato što prirodno imaju velik apetit. Da bi se uspješno mogao riješiti, svaki slučaj treba zasebno pozorno razmotriti. Uzroci proždrljivosti i “smetlarenja” mogu se kriti i u zdravstvenim problemima ili stanjima.

Nedovoljno lučenje hormona štitnjače (hipotireoza) ili malapsorpcija (stanje kod kojeg organizam nedovoljno apsorbira hranjive tvari) utječu na apetit životinje − pas neprestano osjeća glad. Ako pas jede nejestive predmete poput kamenja, plastike i sličnoga, možemo posumnjati da je riječ o opasnom stanju koje se naziva pica, a koje je obično prouzročeno nekim drugim, često neprimjetnim zdravstvenim problemima.

Kako pristupiti problemu proždrljivosti i “smetlarenja”?
Kao i kod mnogih drugih problema u ponašanju, prvi korak predstavlja isključivanje mogućih zdravstvenih problema ili stanja. Ako postoji sumnja na zdravstveni problem ili stanje, podučavanje psa da pušta i ne dira pronađene predmete neće biti dovoljno. U takvim je slučajevima nužno konzultirati se i sa stručnjakom za ponašanje pasa, ali i s veterinarom.

Uzgajivači ili skrbnici koji podižu legla trebali bi adekvatno dohranjivati kvalitetnom zamjenskom hranom sve štence kada ih u leglu ima više od osam (koliko kuja ima sisa). Isto tako, štence treba početi dohranjivati čim im počnu izbijati zubići (već tijekom trećeg tjedna starosti). Štence nikada ne bi trebalo hraniti iz zajedničke posude, već im omogućiti da svaki jede iz svoje posude i pritom ih razdvojiti ili paziti da ne dolazi do sukoba.

I u skloništima bi pse trebalo hraniti svakog iz svoje posude te paziti da svaki pas dobije odgovarajuću dnevnu količinu hrane.

Učenje psa da ne uzima sve što nađe na tlu te da pušta nađene stvari i hranu na zahtjev najbolje je započeti u najranijoj dobi, čim štene dođe u novi dom. To naravno ne znači da se odraslog psa ne može naučiti da ne sakuplja sve što pronađe na tlu. Sustavnim uvježbavanjem i učenjem psa da na naš znak nešto ostavi ili pusti iz usta možemo ga spasiti od posljedica trovanja.

Pozitivan pristup i zamjena pronađene hrane/predmeta ukusnom poslasticom ili igračkom dugoročno je puno bolja i sigurnija opcija od otimanja hrane iz usta i kažnjavanja. Takvim pristupom gradimo povjerenje, čime smanjujemo vjerojatnost da će pas od nas bježati ili se skrivati kada pronađe nešto što ne bi smio jesti. Kažnjavanje je posljednja opcija i treba je razmotriti samo onda kada dugoročno nijedna pozitivna metoda nije dala rezultata. Iskusan savjetnik za ponašanje pasa može vam pomoći savjetom kako primijeniti kaznu, a da ona ne bude bolna te da ne ostavi neželjene posljedice na vaš odnos ili na psihu psa.

Na tečaju “Fuj!” možete naučiti kako se nositi sa problemom smetlarenja, te kako učiti psa da ne dira stvari koje nađe na podu.


 

Napisala: Sandra Ilievski, instruktor i savjetnik za ponašanje pasa


Comments are closed.