Zašto je pristup bitan u radu sa psima?

Mnogi problemi u ponašanju, posebno problemi poput agresije, vrlo često nastaju ili eskaliraju zbog korištenja pristupa, metoda i tehnika temeljenih na fizičkom kažnjavanju, prisili, korekcijama i zastrašivanju.

Većini su prilikom odgoja ili rješavanja problema u ponašanju najvažniji rezultati, s čime se možemo složiti. Svi želimo da problemi brzo nestanu, svi želimo dobro odgojenog psa, koji pouzdano reagira na naše signale (“naredbe”), s kojim se bez problema možemo ophoditi, sluša nas.

Ono u čemu se mišljenja razilaze, jest način na koji su rezultati postignuti. Način kojim smo došli do toga da možemo reći da smo riješili određeni problem, način na koji smo došli do toga da nas “pas sluša i ponaša se pristojno”.

Brojna istraživanja pokazala su da je pristup zasnovan na prisili, zastrašivanju, fizičkom kažnjavaju i korekcijama mogu ostaviti posljedice na psihu i ponašanje psa, i samim time pogoršati postojeći problem ili utjecati na razvoj nekog drugog problema u ponašanju.

Kakav je to pristup? Korištenje davilica, ogrlica s bodljama, elektro-šokera, bacanje predmeta koji proizvode glasne neugodne zvukove, prskanje vodom ili različitim sprejevima poput citronele, bacanje psa na pod (tzv. alpha roll), grubo ophođenje sa psom, tresenje za šiju, štipanje, bockanje prstima, udarci nogom, prisilno suočavanje psa sa situacijama koje ga plaše i iz kojih ne može pobjeći (tzv. preplavljivanje, eng. flooding) i sl.

Za mog psa to je funkcioniralo!
Možda, no po koju cijenu? Neki su psi zaista “tvrđi” i otporniji što se tiče grubog pristupa. No, iskusno oko stručnjaka za ponašanje i kod takvih će pasa primijetiti signale koji ukazuju na to da psu nije ugodno u interakciji s osobom koja takav pristup primjenjuje ili je primjenjivala, u određenoj situaciji ili kada povezuje određenu radnju s nečim neugodnim. Nekada će ti signali biti vrlo suptilni i nekome tko ih ne zna tumačiti, neprimjetni.

Meghan Herron s veterinarima-suradnicima na sveučilištu u Pennsylvaniji provela je jednogodišnje istraživanje temeljeno na detaljnim anketama koje je ispunilo 140 vlasnika. Istraživanje je pokazalo da korištenje pristupa zasnovanog na kažnjavanju, prisili i zastrašivanju potencira agresiju.

Rezultati su bili sljedeći:

  • 43% pasa odgovorilo je agresijom na udarce rukom ili nogom (udarac koji koristi popularni Šaptač psima).
  • Kod 41% pasa pojačala se agresija kada su ljudi na njih režali,
  • 38% pasa agresivno je reagiralo na pokušaj prisilnog otimanja predmeta.
  • 31% pasa agresivno je reagiralo na prisilno bacanje na leđa (tzv. alpha-roll),
  • 30% pasa je agresivno reagiralo na unošenje u lice i gledanje izravno u oči.
  • 29% pasa agresivno je reagiralo pri pokušaju prisilnog spuštanja na tlo (tzv. alpha-down)
  • 26% pasa agresivno je reagiralo na hvatanje i tresenje za šiju.

U istraživanju koje su proveli Stéphanie Deldalle i Florence Gaunet pratilo se ponašanje pasa na tečajevima u školama za pse. Odabrane su škole za pse koje koriste šristup zasnovan na pozitivnom poticanju i škole koje koriste pristup zasnovan na kažnjavanju. Pratilo se ponašanje pasa na naprednim tečajevima, koji su na početnom tečaju već učili hodanje na povodniku i sjedanje na signal i bili upoznati s ovim radnjama.

Istraživanje je pokazalo sljedeće: Na tečaju na kojem su psi signal “sjedni” podučavani negativnim poticanjem (guranjem stražnjice rukom prema tlu), većina je pasa pokazivala signale stresa, poput spuštenog tijela (snuždenost) i izbjegavanja. Na tečajevima gdje su psi podučavani pozitivnim poticanjem većina pasa je pogledom pratila svoje vlasnike, dok su psi na tečajevima gdje su podučavani negativnim poticanjem izbjegavali gledati vlasnika, okretali glavu.

Rezultati istraživanja, dakle, pokazuju da učenje pozitivnim poticanjem, za razliku od učenja zasnovanog na negativnom poticanju i kazni, djeluje povoljno na odnos između skrbnika i psa.

Samo zato što je za neke grub pristup “funkcionirao”, ne znači da nije ostavio posljedice i da se zbog toga drugima treba savjetovati korištenje takvih tehnika. Na jednog psa koji je “OK”, dolaze deseci onih koji to nisu i trpe posljedice kojih skrbnici često nisu niti svjesni.

Izbjegavajte instruktore, trenere i “stručnjake” koji tvrde da se nekad fizička sila i korekcija mora primijeniti jer pas inače neće “shvatiti poantu”. Dobar instruktor, trener, stručnjak vrlo dobro razumije i zna čitati pseće ponašanje, u potpunosti razumije principe učenja u teoriji i zna to primijeniti u praksi. Zna kako, zašto i kada što primijeniti bez da u procesu ne naškodi psu.

Bez obzira govorimo li o odgoju, treningu ili rješavanju problema u ponašanju kod pasa ili bilo koje druge životinje, njihova bi dobrobit trebala biti na prvom mjestu. S obzirom na to da zapravo mijenjamo njihova prirodna ponašanja da bi ih prilagodili sebi i suživotu s nama, barem im toliko dugujemo.


 

Napisala: Sandra Ilievski, instruktor i savjetnik za ponašanje pasa


Comments are closed.