Pozitivna kazna (P+)

Pozitivno kazniti znači učiniti (dodati) nešto što je psu neugodno ili bolno u istom trenutku ili odmah nakon što pas napravi nešto nepoželjno toga kako bismo smanjili šanse za ponavljanje takva ponašanja. Najčešći primjeri su trzaj povodnikom, stezanje davilice oko vrata, ubod bodlji, strujni udar, vikanje, udarci, prskanje vodom…

Pozitivno kažnjavanje svakako može biti učinkovito, no da bi bilo takvo, mora za psa biti dovoljno bolno ili neugodno. Isto tako, treba imati na umu da je pas uvijek motiviran nečime što želi, očekujući da će to i dobiti, a to je za njega zapravo poticaj (nagrada). Samim time, pozitivna kazna mora biti puno jača od želje i potrebe za onim što psa motivira (potiče).

Uzmimo na primjer scenarij iz života divljih životinja koji nema veze s treningom niti s odgojem pasa, no dobro objašnjava odnos između motivacije (želje za nečim), poticaja (dobivanje onoga što se želi) i kazne (boli, nelagode):

Predatori ili životinje koje love da bi preživjeli (motiv; instinkt) moraju loviti i uloviti (poticaj). Dok lovi plijen, predator se izlaže opasnosti, a često pritom i dobije udarac kopitom, ugriz, ubod rogovima (pozitivna kazna – dodavanje nečeg neugodnog). Unatoč tomu, predatori i dalje love jer su motiv (glad, preživljavanje) i poticaj (lovina, hrana) jači od kazne (udarci, ubodi, ugrizi, ozljede).

Slične primjere nalazimo i kod pasa – ako pas u određenom trenutku nešto smatra iznimno važnim i vrijednim (ako je motiviran) te ako je makar jednom dobio ono što želi (ako je bio pozitivno potaknut, nagrađen), povećavaju se šanse da to ponašanje ponavlja, a kazna mora nadjačati želju za onim za čime pas teži.

Drugim riječima, što je pas češće bio pozitivno potaknut i nagrađen, to pozitivna kazna mora biti jača kako bi se zaustavili ili smanjili učestalost, trajanje i/ili intenzitet nepoželjnog ponašanja (radnje). Primjena bolnih i neugodnih podražaja može ostaviti negativne posljedice za psihičko i fizičko zdravlje psa.

Pozitivno kažnjavanje može narušiti, a često i narušava povjerenje koje pas osjeća prema vlasniku. Ako psa neprestano kažnjavamo, plašimo ili forsiramo da nešto napravi tu zasigurno ne postoji dobar odnos zasnovan na međusobnom povjerenju. Zapitajte se želite li zaista takav odnos.

Pozitivna kazna ne znači nužno udarce, vikanje, trzanje povodnikom, strujne udare. Pozitivnu kaznu vlasnici često posve nesvjesno i u dobroj namjeri primjenjuju u svakodnevnom životu, čak i oni koji na psa nikada ne viču, ne udaraju ga i ne grde. Kako? Vrlo se često susrećem s vlasnicima čiji psi nerado dolaze na poziv, a promatrajući njihovu interakciju, vrlo sam brzo shvatila i zašto. Vlasnici često iz čistog oduševljenja i sreće što njihovo štene ili pas rado dolazi na poziv, obasipaju životinju izljevima nježnosti koje su psima zapravo neugodne – tapšanje po glavi, naglo hvatanje objema rukama za glavu i trljanje, grljenje, privijanje uz sebe… Svaki pas može odabrati: “hoću li doći na poziv i dobiti poslasticu ili ću ipak odlučiti da poslastica nije toliko bitna u usporedbi s neugodnim osjećajem što ga izazivaju tapšanje po glavi, grljenje i ostali izljevi ljudske ljubavi i sreće”. Iz ljudske perspektive, to je kao kad vi, na primjer, obožavate kolač ili čokoladu, ali svaki puta kada vam netko da kolač ili čokoladu istovremeno vam opali čvrgu ili vas dodirne na način koji vam nije ugodan. Sigurna sam da bi vam kolač ili čokolada prisjeli.

Zapamtite – pozitivna kazna jest sve što smanjuje učestalost, trajanje i/ili intenzitet ponašanja kada to prezentiramo životinji u istom trenutku ili odmah nakon što pokaže određeno ponašanje!

Natrag na Učenje oprantnim uvjetovanjem


Comments are closed.