Negativna kazna (P-)

Negativno kazniti znači oduzeti psu nešto što on želi kako bismo smanjili šanse za ponavljanje ponašanja koje se smatra nepoželjnim. Negativnim kažnjavanjem psu ne nanosimo bol niti ga zastrašujemo. Jedan od primjera negativnog kažnjavanja jest ignoriranje i okretanje leđa psu koji po nama skače – psu oduzimamo našu pažnju pa pas, kada ne dobije ono što želi, odustane odnosno prestane skakati po nama.

Bitno je naglasiti da ignorirati znači ne gledam te, ne obraćam ti se, ne diram te! Znači, nema vikanja “Ne!”, odgurivanja niti obraćanja bilo kakve pažnje – pravite se da pas u tom trenutku jednostavno ne postoji! Ponekad je ovo teško izvedivo kod pasa koji su jako napasni, veliki i grebu nas kandžama ili usput grickaju. U tom slučaju najbolje se maknuti u drugu prostoriju i pričekati da se pas smiri.

Slično je i sa štencima koji grizu u igri – igra treba prestati istog trenutka kada štene zagrize našu ruku, prste ili odjeću, a jedna od opcija je štenetu u zamjenu ponuditi nešto što smije gristi.

Treba imati na umu da će kod pasa kod kojih je neželjeno ponašanje ukorijenjeno, odnosno kod kojih je takvo ponašanje postalo ružna navika, negativno kažnjavanje prouzročiti frustraciju. Na primjer, ako je pas tijekom dužega razdoblja bio pozitivno potican zbog skakanja, jer ste ga odgurivali, vikali na njega, pridavali mu pažnju, iznenadno ignoriranje biti će svojevrstan “šok” za njega. Psu neće biti jasno što se to dešava, zašto odjednom ne dobiva ništa. To će ga potaknuti da još više traži pažnju, još više skače, grebe, grize – pas postaje nervozan, frustriran i pokušava sve da bi dobio ono što je uvijek dobivao ovakvim ponašanjem.

Vlasnici obično u ovom kritičnom trenutku nažalost odustaju jer im je žao, jer ne mogu izdržati, jer se možda boje da će pas izgrebati vrata ili da će se susjedi buniti zato što pas laje… Ono što se dešava zapravo je nešto što se na engleskom naziva extinction burst ili doslovce prevedeno – “eksplozija gašenja”. Ponašanje postaje intenzivnije prije nego što se počne gasiti i napokon prestane.

Sličan primjer imamo i s djecom.

Svaki puta kada ih baka vodi u trgovački centar, unuk ili unuka dobiju sladoled, igračku, slatkiš (pozitivni poticaj). Ako mu baka ne želi kupiti sladoled, dijete počne plakati, pa baki to ide na živce i ipak mu ga kupi. Sljedeći put roditelji vode dijete u trgovački centar i ne žele mu kupiti sladoled, recimo zato što se bliži vrijeme ručka. Dijete plače, no roditelji su uporni. Dijete počinje vrištati, bacati se po podu. Uporni roditelji neće odustati i dijete će s vremenom prestati plakati. Naučit će da ovakvo ponašanje ne vodi nikamo. Odustanu li, djetetovo će se ponašanje nastaviti, dapače, pogoršat će se!

Natrag na Učenje oprantnim uvjetovanjem


Comments are closed.