Učenje operantnim uvjetovanjem

Prosječan skrbnik te, nažalost, oni treneri koji pokušavaju s pomoću sile i zastrašivanja kontrolirati ponašanje životinja ili ih na taj način obučavati, vrlo vjerojatno nisu dobro upoznati s principima operantnog uvjetovanja. Stoga ću objasniti na koji način operantno uvjetovanje funkcionira, kako biste lakše mogli komunicirati sa svojim ljubimcima i biti jasniji kada ih nešto želite naučiti.

Razumijevanje principa operantnog uvjetovanja i njegova utjecaja na učenje i ponašanje neće vam pomoći samo da bolje razumijete svog ljubimca, nego i sebe, a i ostale ljude.

Što je uopće operantno uvjetovanje?
Operantno uvjetovanje jedan je od mehanizama učenja, a odnosi se na proces u kojem osjetilna bića mijenjaju ponašanje te, ovisno o posljedicama, odlučuju hoće li ili neće neko ponašanje ponavljati. Pojednostavljeno rečeno, kada su posljedice po ponašanje dobre, šanse su za ponavljanje ponašanja veće. I obrnuto, kada su posljedice loše, šanse su za ponavljanje tog ponašanja manje i ponašanje se gasi (prestaje).

Ponašanjem nazivamo bilo koju radnju nekoga organizma. U daljnjem tekstu, dakle, nazivat ću sve radnje ponašanjem, a objasnit ću kako ponašanje funkcionira u našem suživotu, interakciji i radu sa psima iako, ponavljam, ovo vrijedi za sva osjetilna bića uključujući i nas ljude.

Operantno uvjetovanje sadrži dva bitna elemnta: poticaj i kaznu. Poticaj povećava, a kazna smanjuje učestalost, trajanje i/ili intenzitet ponašanja. Poticaj i kazna dijele se na pozitivne i negativne, pa tako operantno uvjetovanje možemo podijeliti na četiri kvadranta: pozitivan poticaj (R+), negativan poticaj (R-), pozitivnu kaznu (P+) i negativnu kaznu (P-).

Termine pozitivno (+) i negativno (-) nesmijemo tumačiti kao dobro ili loše, već striktno matematički – da nešto dodajemo/apliciramo (+) ili oduzimamo/uklanjamo (-).

Klikom na donje linkove pročitajte kako funkcioniraju četiri kvadranta operantnog uvjetovanja.

pozitivan-poticaj NPPKNKucenje

Comments are closed.