Kakvu opremu odabrati?

Oprema koja se koristi u svakodnevnim šetnjama ili u obuci pasa, osobni je izbor svakog vlasnika, no prije odabira opreme važno je znati kako ona utječe na psa, njegovo ponašanje i naravno, na zdravlje.

Prije nego nastavite sa čitanjem ovoga članka, napravite mali test. Obuhvatite dlanovima svoj vrat tako da palčevi vaših ruku sjedaju na dno grla. Udahnite duboko i svom snagom povucite rukama unazad čvrsto držeći dlanove u istoj poziciji ne razdvajajući palčeve. Osjećaj nije ugodan i izaziva gušenje, zar ne? Upravo tako se osjećaju kada su na povodniku i povuku, pa makar povlačenje bilo lagano. Probajte zamisliti koliko je to slučajnih (ili namjernih) trzaja tijekom života psa.

Probajte sada oko vrata staviti metalni lanac ili ogrlicu popularnog naziva davilica. Zamolite nekoga da zakači lanac ili davilicu na povodnik i povremeno steže ili cima ogrlicu oko vašeg vrata. Pazite da trzaji ne budu presnažni jer bi vas lanac, tj. davilica mogli ozlijediti. Sada kada ste isprobali kako funkcioniraju obična ogrlica i davilica, imate predodžbu kako se osjećaju naši psi. Ogrlice, pa čak i one obične platnene, mogu uzrokovati ozljede nakon samo jednog jedinog incidenta poput naglog trzaja ili zaletavanja i naglog zaustavljanja na drugom kraju povodnika, pogotovo kada je u pitanju štenad.

Nažalost, to je činjenica koje mnogi nisu niti svjesni. Neki je, uključujući nažalost i veterinare zanemaruju, a neki čak i iskorištavaju u svrhu “učenja”. Dovoljan je samo jedan nagli trzaj ili zalijetanje i naglo zaustavljanje na drugom kraju povodnika, pogotovo kada je u pitanju štenad. Problemi ne trebaju uopće biti očiti niti vidljivi u početku, naposlijetku, pas nam ne može riječima objasniti što ga muči, boli ili smeta.

Mnogi od nas nisu svjesni da uporaba ogrlica može uzrokovati mnoge zdravstvene probleme i stanja: šepanje, probleme s kožom, iritacije, alergije, probleme sa plućima i srcem, probleme s probavom, ušima, očinim tlakom, štitnjačom… Zdravstveni problemi i stanja vrlo često uzrok su različitih problema u ponašanju.

Neke od zabluda

Pseći vrat drugačije je konstitucije od ljudskog, jači je, dlakaviji i uopće nije za usporedbu
Netočno! Vrat čovjeka i psa zapravo su vrlo slični. I kod ljudi i kod pasa dušnik, jednjak, grkljan i štitnjača nalaze se na istom mjestu. Slično su pozicionirani i limfni čvorovi, žila kucavica, vratni kralješci, mišići, živčani i krvožilni sustav.

Za razliku od naše kože, koža pasa (osim u golokožih pasmina) prekrivena je dlakom. Gornji sloj kože (epidermis) u pasa tanji je od ljudskog i obnavlja se svakih 20 dana, dok se u ljudi obnavlja svakih 28 dana.

Da psima šteti potezanje na povodniku, prestali bi vući
Pseće ponašanje i način na koji psi funkcioniraju, razmišljaju i percipiraju posve su drukčiji od ljudskog. Psi nisu sposobni logički razmišljati, niti razmišljati o posljedicama svojih radnji na način na koji razmišljamo mi ljudi, stoga ne možemo donositi zaključke o psećem ponašanju na osnovu ljudskog ponašanja i reakcija. Osim toga, psi se naviknu na određene podražaje poput boli i razviju svojevrsnu “otpornost” jer nešto drugo iz okoline “nadjačava” neugodan podražaj. Najbolji primjer su psi koji unatoč tomu što nose davilicu, unatoč povremenom cimanju povodnika kako bi ih se kaznilo za navlačenje i dalje vuku na povodniku, guše se i hropću.

Psi su različiti i sa nekima su cimanje povodnikom i grubi pristup jedino što funkcionira
Da, definitivno se možemo složiti da su psi različiti i da svaki zahtjeva poseban pristup. Neki su nježni, “meki”, osjetljivi, dok su drugi uporniji, robusni, živahni. No trzanje povodnikom i nanošenje boli definitivno NIJE “jedino što funkcionira” bez obzira o kakvom psu je riječ. Postoji mnogo različitih načina i opreme pomoću kojih psa možete naučiti nečemu bez da ugrozite njegovo zdravlje i boljitak. Ukoliko ne možete sami, obratite se za pomoć nekome tko će vam pokazati kako. Za svako ponašanje postoji uzrok i razlog, fizički kazniti bez previše razmišljanja i truda, najlakši je način da sebi olakšamo problem.

Kako da kaznim psa koji navlači na povodniku?
Postoje načini rada sa psima (i životinjama) koji ne podrazumijevaju uporabu sile i fizičkog kažnjavanja. Problem navlačenja na povodniku može biti nuspojava nekog drugog problema poput straha, anksioznosti, boli u određenom dijelu tijela, pretjerane uzbuđenosti, stresa… Zbog toga najprije treba pronaći uzrok takvom ponašanju, pa tek onda pristupiti problemu na odgovarajući način. Za to će vam često biti potrebna pomoć stručne osobe educirane u području ponašanja i rada sa psima.

Davilice su “alat” kao i svaki drugi – štetan i opasan ako se pogrešno koristi
Točno, korištenje bilo kakvog “alata” pri treningu može biti štetno ukoliko se nepravilno koristi. Razlika je u prvobitnoj namjeni određenog pomagala ili “alata”. Ogrlice poput davilica, ogrlica sa bodljama ili električnih ogrlica izmišljene su i dizajnirane s jednim ciljem – da nanesu bol i nelagodu ukoliko pas ne posluša ono što se od njega traži. Razlog “neposluha” često uopće nije razmotren niti bitan.

Ne postoji pravilno ili nepravilno korištenje davilica! Mnogi će tvrditi da samo zazveckaju davilicom u znak upozorenja i pas potom zna da je nešto pogrešno učinio. Međutim, da bi pas naučio tj. razumio značenje zveckanja odnosno upozorenja, ono prethodno mora biti uvjetovano, mora dobiti značenje, a značenje dobiva tek nakon što pas iskusi bol ili nelagodu. Svako stezanje davilice može psu nanijeti modrice i ozljede na području vrata (grlo, dišni putevi, jednjak…). Koliko snažan trzaj treba biti ovisi od psa do psa – neki su osjetljiviji i mali trzaj je dovoljan dok su drugi otporniji na bol i potreban je snažan i nagao trzaj da bi takav oblik kažnjavanja bio učinkovit. Psi koji su preuzbuđeni ili su pod stresom često neće reagirati niti nakon nekoliko uzastopnih snažnih trzaja davilicom, što nipošto ne znači da su izostali trauma i stres na organizam u tom području.

Nikakve nagrade, priznanja ili postignuća nisu vrijedna ozljeda i traume, pogotovo kada se radi o drugom živom biću koje u našim rukama nema drugog izbora. Na koncu konca, jedan od kriterija sporta jest da “ne smije ni u kom slučaju biti na štetu niti jednom živom biću”.

Oprema koju koristimo prilikom rada sa psima može biti korištena na dva načina: kao pomoćno sredstvo u komunikaciji ili kao sredstvo kontrole nad psom. Sama oprema ne bi smjela služiti da se njome manipulira ponašanje. Jedini način da “istrenirate” psa jest da ga VI naučite, da jasno komunicirate i psu predstavite prednosti i mane određenih radnji (ponašanja).

Mnogi nagrađivani instruktori koriste davilice i postižu vrhunske rezultate na natjecanjima
Nažalost, to je točno. Mnogi “vrhunski” instruktori i treneri koriste zastarjele metode obuke. No to je slab argument, jer postoje mnogi drugi svjetski priznati instruktori koji također postižu iste ili bolje rezultate bez korištenja davilice i bilo kakvog oblika nanošenja boli pri treningu, bez obzira radi li se o radu sa psima-ljubimacima, sportskim ili službenim psima.

Dr. Andres Hallgren 1992. godine proveo je istraživanje sa 400 pasa te rezultate objavio u Animal Behavior Consultant Newsletter. Istraživanje je pokazalo da se kod 91% pasa koji su imali ozljede vrata, vratnih kralježaka i grla koristilo trzanje povodnika davilicom ili ogrlicom ili su pak kroz duži vremenski period navlačili na povodniku.

Karen Overall, veterinarska bihevioristica tvrdi: “U 30 godina iskustva, od kojih sam 22 godine radila kao savjetnik za policiju, imala sam kod pasa prilike vidjeti brojne ozljede vrata poput iščašenja vratnih kralježaka, slučajeve kada su psi padali u nesvjest, prolaznu paralizu prednjih nogu, ataksiju stražnjih nogu, a sve zbog dugotrajnog ili grubog korištenja davilice. Moje kolege oftamolozi došli su do zaključka da pritisak na području grla uzrokuje probleme sa očnim tlakom i Hornerov sindrom.”

Ako koristim ormu, pas će još više navlačiti na povodniku – zato psi za vuču nose orme
Netočno! Psi vuku zato što su naučili da mogu navlačiti – to ih nagrađuje, vuku zato što ih pratimo kada vuku i iz mnogih drugih već navedenih razloga. Orme namjenjene za vuču (saonica, kolica) drugačije su od ormi koje koristimo za šetnju. Čak i kada pas nosi ormu za vuču, ako ga naučimo značenje određenih signala (naredbi) poput “stani”, “vuci”, “idemo”, “uz” i sl., pas će raditi ono što je naučio.

Ali moj pas nikada ne vuče!
Istina je da postoje zaista mirni psi koji ne vuku i lijepo hodaju uz svoje vlasnike sa ili bez povodnika. No uvijek postoji trenutak kada pas postane zainteresiran za nešto i povuče zatežući ogrlicu koja pritišće dušnik i osjetljivi dio vrata. Uvijek postoji opasnost da se pas nečega prestraši, naglo trzne i ozlijedi se.

Kako odabrati odgovarajuću ormu i na što trebate paziti
Na tržištu postoji ogroman izbor različitih ormica, no nažalost mnoge nisu udobne za nošenje. Neke baš poput ogrlica, vrše pritisak na predio vrata i žuljaju pse ako povuku.

Izgled, boja, dezeni i uzorci najmanje su bitni prilikom odabira opreme koju će vaš pas svakodnevno koristiti. Udobnost i kvaliteta materijala su najvažniji! Kvalitetna orma napravljena je od mekanog, ali otpornog materijala bez grubih i krutih spojeva, sa što manje metalnih ili plastičnih dijelova koji pritišću tijelo. Orme koje imaju kariku za povodnik na leđima ili prsima omogućavaju psu slobodu kretanja i samim time komunikaciju jer su težina i pritisak prilikom kretanja ravnomjerno raspoređeni. Za pse sa kratkim nogama ne preporuča se kopčanje na prsima jer prilikom kretanja mogu udarati nogama o metalnu kopču povodnika. Za pse koji imaju određenih problema sa kičmom obična orma nije najbolji izbor. Nakon dijagnoze sa stručnjakom-kiropraktorom trebalo bi se posavjetovati o opremi koja psu najbolje odgovara obzirom na zdravstveno stanje.

Ormu nikada nemojte kupovati bez da ste je isprobali ili prethodno izmjerili psa. Pretijesna ili prestisnuta orma može uzrokovati bol, žuljeve i ozljede, dok se iz prevelike i prelabave orme pas može izvući i pobjeći. Obratite pažnju i na položaj kopčanja – orma može savršeno pristajati veličinom, no kopče ne bi smjele biti postavljene direktno iza laktova kako ne bi žuljale psa dok se kreće.


 

napisala: Sandra Ilievski, instruktor i savjetnik za ponašanje pasa
reference: : peterdobias.com;
                        dogmantics.com;
petcollarawareness.com


Comments are closed.