Kako psi uče?

Način na koji psi uče vrlo je sličan načinu na koji uče sva osjetilna bića (uključujući i nas, ljude): na temelju iskustva, putem pokušaja i pogrešaka te povezivanjem odnosa radnji i posljedica. Sve radnje (ponašanja) osjetilnih bića nose posljedice, a posljedice utječu na buduća ponašanja. Tri su stvari koje se dešavaju u životu: dobre, neodređene i loše.

Ukratko, životinje čine stvari koje su potaknute i od kojih imaju koristi, izbjegavajući neugodne situacije i osjećaje. Ponašanje u neku ruku zadovoljava biološke potrebe za hranom, vodom, kretanjem, mentalnom stimulacijom, društvenim kontaktom te pruža mogućnost izbjegavanja boli, straha, nelagode, opasnosti.

Kada je životinja spriječena u udovoljenju svojih potreba, obično se razviju problemi u ponašanju.

Psi reagiraju na svoju okolinu koristeći ponašanje karakteristično svojoj vrsti, normalno pseće ponašanje. Psi uče kada su im prednosti i mane njihovih radnji jasno predstavljene. Kada psu nedovoljno jasno objašnjavamo prednosti njegovih radnji i ponašanja, pas postaje zbunjen, pod stresom je i ne može učiti. Ako psu ostavimo na izbor da sam odabere ponašanje, bez naše pomoći, šanse su 50:50 da će odabrati ono ispravno (prema našim, ljudskim kriterijima). Na primjer, ako dozvolimo psu da odluči vršiti nuždu gdje želi, obično će to učiniti bilo gdje unutar našeg doma. Usmjeravanjem i jasnim objašnjavanjem psu da uspije u onom što od njega želite stječete njegovo povjerenje.

Dužnost trenera i vlasnika jest da tijekom odgoja i treninga pruže psu dostatnu stimulaciju kojom jasno komuniciraju psu koje su njegove prednosti. Najbitnije od svega – uvijek i bez isprike za učenje moramo naći vremena.

Najbolji “alat” za rad s pima, bolji od bilo koje smicalice ili trika su strpljenje i dosljednost.  Pas “dresiran” na brzinu nije nužno dobro odgojen pas. Proces učenja i odgoja pruža nam jedinstvenu i posebnu priliku da s njim razvijamo dobar, kvalitetan odnos pun međusobnog poštovanja.

Važno je razumijeti da psi ne razmišljaju logički u smislu: “Hej, ako napravim ovo, desit će se ono”. Pas naprosto radi ono što za njega funkcionira (donosi korist) i prestane raditi ono što ne funkcionira (od čega nema koristi). Ljudi nauče prepoznavati situacije i kontekste u kojima su moguće određene posljedice (dobre ili loše) i mogu ih lako primijeniti na raznim mjestima i u raličitim situacijama. Psi također uče prepoznavati različite situacije, ali im treba duže kako bi ih naučili generalizirati (primijeniti u različitim situacijama i okolini).

Učestala zabluda koju ljudi imaju o psima je da psi imaju “želju da udovolje vlasniku”. Neki ljudi smatraju da su naša ljubav i pohvale sve što psu treba da bi bio motiviran. Suprotno tomu, pas ima samo jednu želju – da udovolji sebi. Ako uveseljavanje vas donosi i njemu nešto dobro, vjerojatno se takvo što i može nazvati “željom za udovoljavanjem”, no mnogim psima nije dovoljna samo pohvala da bi bili motivirani kada oko njih ima toliko drugih, zanimljivijih stvari.

Ako vam se i čini kako vaš pas odgovara samo na pohvale kada uči nešto novo, moguće je da je to zato što želi izbjeći kaznu. Pohvala je, naravno, dobar način da psu damo do znanja da je na dobrom putu do nagrade. Ako mislite da će vaš pas slušati samo zato što vas to čini sretnima, trebali biste prihvatiti činjenicu da psu ipak niste toliko bitni i voljeti ga zbog toga što razmišlja kao pas.

Ponašanje pasa može biti urođeno ili stečeno (naučeno). Urođena ponašanja su ponašanja koja zahtjevaju minimalno učenja da bi ih se usavršila te su u nekih pasmina izražena jače, a kod nekih slabije. Nažalost, mnoga psima urođena ponašanja nama se u određenim situacijama ne sviđaju, poput kopanja, zavijanja, uništavanja i griženja, jedenja s poda ili uzimanja svačeg u usta, ganjanja i grube igre, valjanja u blatu, trčanja kroz lokve vode ili plivanja. Također, mnoga ponašanja koja ŽELIMO ne dolaze u paketu. Naredbe “sjedni”, “lezi”, “čekaj”, “dođi” i “k nozi” iz pseće perspektive bespotrebne su i nebitne. Osim ako ih mi ne učinimo za njih isplativima!

Kako bi pas nešto za vas želio napraviti, potrebno ga je motivirati. Razmislite o stvarima koje vaš pas želi u životu, na primjer: pažnja ljudi, hrana, izlaz u dvorište, drugi psi ili krtičnjaci. Sve to uz nešto mašte možemo upotrijebiti kao motivaciju.

Motivatori su također poredani po imaginarnom stupnju važnosti, a važnost određuje pas. Za većinu terijera, kopanje krtičnjaka po stupnju važnosti na samom je vrhu, često čak ispred hrane, dok je hrana na višem stupnju od češkanja po trbuhu.

Nagon je unutarnji mehanizam koji tjera životinju da nešto poduzme. Svi psi imaju određene osnovne nagone, razlikuju se u stupnju izraženosti ovisno o pasmini ili pojedincu.

Koristeći “nagone” psa u kombinaciji s operantnim uvjetovanjem možemo postići još bolje rezultate. Kada omogućimo psu da njegovi nagoni dođu do izražaja potičemo učenje i učvršćujemo naš odnos s psom. Svaki dan pružite svom psu dovoljno aktivnosti, zaposlite ga, dajte mu svrhu! Nađite vremena za igru, odmor i rad i vaš pas će napredovati.

Nikada nemojte koristiti metode zasnovane na teorijama dominacije ili metode prisile i nanošenja boli. Brze reakcije i rezultati ne znače da je pas shvatio što od njega tražite.


 

Napisala: Sandra Ilievski, instruktor i savjetnik za ponašanje pasa


Comments are closed.