Povodnik na razvlačenje – da ili ne?

Povodnik na razvlačenje ili Flexi® vjerojatno je najpopularniji i najprodavaniji proizvod na tržištu. Iako povodnik na razvlačenje u nekim situacijama može biti koristan u rukama odgovornih skrbnika, nažalost, korištenje tog povodnika ima mnogo nedostataka.

Povlačenje na povodniku
Psi koje vodimo na povodniku na razvlačenje često ne nauče kako pristojno hodati pokraj nas bez potezanja, pogotovo ako ih na tome vodimo od šteneće dobi. Jednostavno, nauče vrludati oko nas koliko god im to dopušta duljina povodnika. Zbog toga što pas mora povući da bi se konop produžio, povodnik je uvijek zategnut pa tako psi vrlo brzo nauče da trebaju povući da bi imali veći radijus kretanja.

Nedovoljna kontrola nad psom
Pas koji je 5-7 ili 10 metara ispred vas može vrlo lako završiti na cesti ako nešto ugleda ili se nečega uplaši. Kada je povodnik zategnut, ne može se uvući kada pritisnete dugme za kočenje. Osim toga, nitko od nas nema reflekse brže od pasa, pogotovo ako je pas više metara udaljen od nas. Osim što može završiti pod kotačima, psu je teško preusmjeriti pažnju ili ga na bilo koji način spriječiti da uzima stvari s poda u usta. Isto tako mnogi psi na Flexi povodniku bez prethodne najave ulijeću u osobni prostor drugih pasa i ljudi, što može rezultirati konfliktom među psima i negodovanje ostalih prolaznika.

Nespretan za korištenje
Povodnik na razvlačenje ima debelu i veliku plastičnu ručku, pa je samim time u većini situacija nespretan za korištenje. Može se desiti da ručka ispadne iz ruke, a udarac u tlo može prestrašiti psa koji će početi bježati. Zbog zvuka koji proizvodi ručka dok struže po tlu pas može nastaviti bježati i završiti na cesti.

Može ozlijediti psa
Kada pas povuče i zatrči se, naglo se zaustavlja kada se povodnik do kraja razvuče ili ga zakočimo. Psi koji nose obične ogrlice, ili još gore – davilice mogu ozbiljno ozlijediti vratne kralješke, dušnik, jednjak i ostale organe i mišiće vrata i grla, pogotovo kada se radi o štencima! Često se dešava da se prilikom susreta psi zapetljaju, a konop povodnika može se naglo stegnuti i ozlijediti dijelove tijela psa.

Može ozlijediti ljude
Kada je pas udaljen od nas nekoliko metara, a iz nekog razloga želimo brzo skratiti povodnik, to ne možemo učiniti pritiskom dugmeta jer je povodnik zategnut. Tada rukama pokušavamo privući konop, no ako pas potegne ili se nađemo u situaciji kada dođe do sukoba između pasa, konop nas može porezati kožu dlanova i prstiju na rukama. Ako nespretno omotamo konop oko ruke, može čak doći do amputacije i teških ozljeda prstiju. Isto se može desiti ako se pas zapetlja oko nečijih nogu.

Mehanizam se može pokvariti
Nakon nekog vremena, mehanizam se može pokvariti i neće se razvući ili uvući kada je to potrebno.

Kada i kako koristiti povodnik na razvlačenje?
Povodnik na razvlačenje u nekim situacijama može biti koristan. Na primjer, ako na raspolaganju imate veliku livadu, no preblizu je cesti, pas će na povodniku na razvlačenje moći trčkarati na pristojnoj udaljenosti, no ipak ćete imati kontrolu nad njime. Naravno, trebate paziti da pas nema mogućnost izletjeti na cestu unatoč povodniku, dakle, povodnik popustite onda kada ste dovoljno udaljeni od ceste. Ili ako imate kujicu koja se tjera, pa je odvedete na mjesto gdje nema drugih pasa, no želite ju imati pod kontrolom kako ne bi pobjegla.

Povodnik na razvlačenje trebao bi se koristiti povremeno i u nuždi, nikako ne bi trebao biti prvi izbor! Prije svega štenad i pse treba naučiti kako da pristojno hodaju na običnom povodniku duljine oko 2 metra. Na takvom povodniku pas će imati dovoljno slobode i prostora za njuškanje i obavljanje nužde, a vi ćete imati bolju kontrolu i slobodnije ruke. Psa također možete naučiti da se na određeni signal, na primjer “možeš”, “idi”, “šetaj” i sl. može slobodno udaljiti od vas.

Nikada nemojte voditi psa na povodniku na razvlačenje ako pas nosi ogrlicu jer se uvijek mogu desiti iznenadne situacije zbog kojih se pas može ozbiljno ozlijediti. Na psa stavite ormu! Ako šećete po mjestima gdje se kreću drugi psi, ljudi i djeca, povodnik obavezno skratite kako se pas ne bi zapetljao oko nečijih nogu ili prilazio i naglo opadao u tuđi osobni prostor (drugih pasa, ljudi, djece…) bez dopuštenja.

 

Vođa čopora

Na društvenim mrežama, televiziji, u psećim parkovima i među skrbnicima još uvijek se za bilo kakve probleme u ponašanju olako daju savjeti poput “trebaš biti alfa”, “trebaš biti vođa čopora”, “pokaži psu tko je gazda”. Pritom se također savjetuju kojekakve metode koje uključuju podčinjavanje (bacanje na pod i držanje psa u poziciji), udarce petom u slabine, bockanje prstima i općenito, primjenu sile.

“Teorije vođe čopora (alfe) i dominacije” nažalost su još uvijek prisutne među mnogim psećim skrbnicima, pa čak i instruktorima za školovanje pasa, iako su zastarjele i sa znanstvenog stajališta već odavno pobijene.

Ove su teorije rezultat vjerovanja da psi funkcioniraju poput vukova, formiraju hijerarhijski organizirane čopore neprestano težeći ka cilju da postanu “alfe”. Zagovornici ovih teorija smatraju da se psima trebamo nametnuti kao vođa čopora, podčiniti ga i prisiliti da radi i ponaša se onako kako smo u određenom trenu zamislili. Samo onda će nas, kažu, pas poštivati i slušati.

Otkud potječu teorije čopora?
Prve ideje o društvenom životu pasa i teoriji čopora javile su se još četrdesetih godina prošloga stoljeća, a temeljile su se na proučavanju života vukova u zatočeništvu koje je tada provodio švicarski biheviorist Rudolph Schenkel, a slijedili su i brojni drugi. U to vrijeme došli su do zaključka da se vukovi u čoporu neprestano natječu kako bi postigli visoki položaj u zajednici i postali vođa čopora – alfa. Također se smatralo da psi potječu od vukova, pa se ubrzo ideja o teoriji čopora i dominaciji počela primjenjivati u odnosu, odgoju i treningu pasa.

Problem je bio u tome što su se ta prva istraživanja odnosila na vukove čije ponašanje i način života nije odgovarao stvarnom društvenom životu kakav vukovi vode u prirodi. Vukovi čije su ponašanje znanstvenici proučavali, nisu bili u srodstvu već su nasumično  odabrani i prisiljeni da žive zajedno u zoološkim vrtovima. Među njima je zaista bilo mnogo konfliktnih situacija i krvavih sukoba, no kasnije se pokazalo da zapravo ta ponašanja u zatočeništvu uopće ne odgovaraju ponašanju vukova u prirodnom okruženju.

Istraživanja se nastavljaju…
Daljnja istraživanja, među kojima se najviše ističu ona od strane biologa i stručnjaka za ponašanje vukova L. Davida Mecha, pokazala su da je društveni život vukova u prirodi potpuno drukčiji. David Mech je i sam bio jedan od znanstvenika koji je vjerovao u “teoriju čopora” i koristio termin “alfa”. No na osnovu kasnijih istraživanja društvenog života vukova demantirao je te tvrdnje.

David Mech kaže: “Ja sam zapravo zaslužan i osjećam se odgovornim što se termin “alfa” koristi kod objašnjavanja vučjeg društvenog života. Godine 1970. izdao sam knjigu u kojoj sam i sam tvrdio da čopor ima jednog vođu – “alfu”. Preko 110 000 kopija te knjige i danas je dostupno. Tako sam tvrdio i napisao, jer je to bilo ono što smo mi znanstvenici tada zaključili; ono što smo tada znali. No od tada smo mnogo naučili, a jedno od saznanja je da je termin “alfa-vuk” netočan.”

Psi nisu vukovi
Iako porijeklo pasa nije u potpunosti otkriveno, najnovija istraživanja sugeriraju da su se psi i vukovi razvili od zajedničkog pretka. To znači da su tijekom evolucije, prije više od 15 000 godina, od jedne vrste nastale dvije – vuk (Canis lupus) i domaći pas (Canis familiaris). Iako su psi i vukovi genetski slični, iako ima sličnosti u njihovom ponašanju, oni se zapravo dosta razlikuju.

Razlike između vuka i domaćeg psa:

Dominantno i submisivno ponašanje
Dominantno i submisivno ponašanje normalan su dio ponašanja ne samo pasa, već i ostalih društvenih životinja (uključujući i ljude).

Okarakterizirati psa kao dominantnog netočno je i neprecizno. Termini “dominantnost” i “submisivnost” ne odnose se na karakterne osobine. već na odnos između dvije ili više jedinki koji se mijenja iz situacije u situaciju. U različitim situacijama psi su motivirani različitim resursima. Resursima smatramo nešto što pas želi u određenom trenutku. To može biti hrana, predmet (igračka, kamen, štap), mjesto za odmor (ležaj, kauč), prijatelj za igru, pa čak i osoba (npr. skrbnik). Zbog toga možemo reći da pas pokazuje dominantno ili submisivno ponašanje (u određenom trenutku i zbog određenog resursa).

Ponašati se dominantno znači imati prioritet nad željenim resursima, u određenom trenutku i naspram određenog pojedinca.

Ponašati se submisivno znači PRIVREMENO izgubiti pristup resursu i prepustiti ga drugome kako bi se izbjegao konflikt i ozljede.

Na primjer, pas A možda će svaki puta prvi uzeti kost ili komad hrane, dok će pas B u većini slučajeva zauzeti najudobnije mjesto na kauču te će pritom različitim signalima pokazati drugom psu da je u prednosti. Pritom pas uopće ne mora pokazivati znakove agresivnog ponašanja. Pas A može u određenoj situaciji pokazivati dominantno ponašanje prema psu B, a submisivno prema psu C.

I mi se slično ponašamo kod kuće ili u društvu. Kada je na TV-u utakmica muškarci će se izboriti za daljinski upravljač. Kada je na TV-u romantični film, vjerojatno će se za daljinski upravljač izboriti žena. Pritom oko toga uopće ne mora doći do svađe.

Roger Abrantes, dr. sc. etologije i evolucijske biologije zaključuje:
“…dominantno-submisivni odnosi zasnovani su na učenju.”
“…Ideje o dominacijskoj agresiji su predrasude. Moguće je biti agresivan i dominantan, no termin sugerira da pas napada jer je dominantan. Niti jedan pas ne napada drugog zbog dominacije. Cilj dominacije je kontroliranje drugih pomoću ritualiziranih ponašanja, bez primjene fizičke sile i nanošenja ozljeda. ”
“…Dominantnost i submisivnost prekrasni su mehanizmi s evolucijske točke gledišta. Dominantnost i submisivnost omogućuju (društvenim) životinjama da zajedno žive, da prežive i da prenesu gene na sljedeću generaciju. Bez tih mehanizama, društvene životinje kao što su ljudi, čimpanze, vukovi, psi i mnoge druge ne bi postojale. ”

Popularni alpha roll, hvatanje psa za šiju, bacanje i držanje na tlu najčešće je korištena metoda koja pokušava imitirati ritualizirano ponašanje vukova i pasa. Ta metoda potpuno je pogrešno interpretirana jer u stvarnosti vuk ili pas koji pokazuje submisivno ponašanje sam zauzima taj položaj, ne zato što ga je dominantna jedinka na to prisilila.

Pse svakako možemo podijeliti na one koji su samouvjereni, uporniji, “tvrdi” te na one koji su “meki”, nježni, plahi. Također, možemo reći da su neki psi skloniji pokazivati dominantno ponašanje, dok su neki skloniji pokazivati submisivno ponašanje u određenim situacijama.

Psi koji su opsjednuti resursima, ponašaju se nasrtljivo i skloni su sukobima bilo s ljudima, psima ili ostalim životinjama zapravo su nesigurni i nemaju razvijene komunikacijske vještine.

Većina problema u ponašanju kod pasa proizlazi iz nesigurnosti, strahova, loših iskustava, obuke temeljene na prisili i zastrašivanju te nerazumijevanja psećih potreba i ponašanja, a ne zato što psi žele postići viši status, ovladati nama ili postati “alfa”.

Zaključak
Teorije o vođama čopora i dominaciji pogrešne su iz nekoliko razloga:

  • Psi nisu vukovi i ne funkcioniraju poput vukova
  • Vučjim čoporom ne upravlja “alfa” koji silom uspostavlja dominaciju nad drugima. Vučji čopor je u pravom smislu riječi obitelj. Čine ga mužjak, ženka (u znanosti ih nazivaju alfa-par) i njihovi potomci. Roditeljski par skrbi o potomcima, odgaja ih i uči, a potomci sudjeluju u odgoju budućih naraštaja.
  • Psi znaju da ljudi nisu psi, stoga se ne trebamo pretvarati da smo psi i pokušavati se nametnuti kao “vođe čopora”.
  • Psi se ponekad grupiraju u skupine koje također nazivamo čoporima. Pseći čopor ne funkcionira kao vučji, ne funkcionira kao obitelj niti je stabilan. Psi se u čopore okupljaju jer su društvene životinje, no ne ovise jedni o drugima da bi preživjeli.
  • Hijerarhija postoji u svakoj zajednici. Psi hijerarhiju ne uspostavljaju silom već koriste tzv. ritualizirane obrasce ponašanja te dominantno-submisivne odnose koji služe da izbjegnu i spriječe agresiju i konflikte.
  • Status (rang) se odnosi na položaj jedinke unutar zajednice određene vrste. Status je promjenjiv, a njegova promjenjivost ovisi o vrsti, društvenoj organizaciji vrste i o utjecaju okoline.
  • Odnos izmedu psa i čovjeka nemoguće je zasnovati na hijerarhijskom poretku. Čovjek ne može kopirati ritualizirane obrasce ponašanja pasa jer ne izgledamo kao psi, ne krećemo se kao psi, ne glasamo se kao psi, nemamo rep, ne možemo kopirati izraze lica niti pomicati uši, ne mirišemo kao psi (psi komuniciraju i pomoću mirisa)…
  • Čovjek ne može biti pseći vođa čopora. Čopor podrazumjeva skupinu životinja iste vrste koja funkcionira kao OBITELJ čiji se članovi razmnožavaju, love i koriste ponašanja karakteristična vrsti…

Trebamo li naše pse prisiliti da se “pokore” da bi nas smatrali “dominantnima”? Trebamo li potisnuti njihova prirodna ponašanja kako ne bi preuzeli vodstvo i postali “alfe”? Ne, ne trebamo.

Trebamo li naše pse usmjeravati i biti dobar vođa? Da, svakako! Biti dobar vođa ne znači koristiti silu, fizički kažnjavati, dominirati i prisiljavati. Dobar vođa znači biti odgovoran za sigurnost, odgoj i napredak psa, usmjeravati ga i učiti pristojnom ponašanju, pružiti mu sigurnost i zaštitu. Dobar vođa je netko u koga pas ima povjerenja, tko mu dozvoljava da bude ono što jest, tko mu je uzor i usmjerava ga na pravi put.

Pristojno ponašanje u šetnji sa psima na javnim mjestima

Osim odgoja psa svaki je skrbnik dužan poštivati i imati razumijevanja prema ostalim građanima, osobama koje šeću pse te sudionicima u prometu.

U šetnjama na ulici, gdje ima prolaznika, djece i prometa pas BEZ IZNIMKE mora biti na povodniku bez obzira koliko je poslušan i prijateljski nastrojen prema ljudima ili drugim psima.

Zadaća svakog psećeg skrbnika trebala bi biti odgajati i učiti psa kako da se ponaša na javnim površinama.

Poštujte osobni prostor ostalih ljudi! Neki ljudi boje se pasa i ne žele da im psi prilaze i zalijeću se na njih ili još gore, skaču po njima. Ulice po kojima se kreću prolaznici, dječji parkovi, pločnici i slična mjesta nisu mjesta za igru i nisu mjesta na kojima bi se pas trebao slobodno kretati bez povodnika.

Nikada ne možete znati kako će vaš pas reagirati u određenim situacijama. Vaš pas može biti vrlo poslušan, no može se desiti da se iznenada nečega uplaši, uspaniči se i završi pod kotačima automobila. Psu također može nešto odjednom odvući pažnju, na primjer ptica, mačka, vjeverica, drugi pas. Psi koji nikada ne ganjaju mačke ili ptice odjednom mogu osjetiti potrebu da to učine. Osim što pas može stradati, može prouzročiti prometnu nesreću u kojoj mogu stradati drugi ljudi. Vi ćete biti odgovorni za štetu na automobilu i za tuđe ozljede!

Na društvenim se mrežama često pojavljuju komentari skrbnika čije je pse udario auto. Neki psi prežive, mnogi nažalost ne. Uglavnom se osuđuju vozači, no zapravo bi se trebalo zapitati kako je pas uopće završio pod kotačima? Osim što je očito da je pas bio bez povodnika u blizini ceste, pas vjerojatno nije svladao pouzdano dolaženje na poziv ili se desila jedna od navedenih situacija – pas se nečega prestrašio, nešto mu je odvuklo pažnju i nije reagirao na poziv vlasnika. Vozač u svakom slučaju nije kriv. Mnogi se ne snađu jer pas naglo izleti pred kotače, pa ga niti ne vide i ne mogu na vrijeme zakočiti pogotovo ako se radi o velikim prometnicama po kojima automobili voze velikom brzinom. Sa zakonske strane, vozač može biti kažnjen ako se dokaže da je prešao dozvoljenu brzinu na dionici na kojoj je udario psa. No vi ćete svejedno odgovarati ako pas nije bio na povodniku i ako je nastala šteta na automobilu. Vozač je odgovoran ako udari psa koji je na povodniku, a uz vas na pješačkom prelazu prelazi cestu ili ako prođe kroz crveno svjetlo na semaforu dok sa psom prelazite cestu.

Mimoilaženje u šetnjama
Poštujte osobni prostor ostalih pasa! Uvijek pitajte smijete li prići drugom psu ako ne poznajete psa i osobu koja ga vodi. Ne možete znati kako će drugi pas reagirati. Možda osoba koja vodi drugog psa nekuda žuri, nema vremena za druženje ili se iz bilo kojeg razloga ne želi zaustavljati – to je njihovo pravo! Možda je drugi pas star, bolestan, ozlijeđen (iako to možda nije očito), možda se boji, možda ne voli društvo nepoznatih pasa. Ne puštajte svog psa da hoda na Flexi povodniku daleko od vas ako se krećete na mjestima gdje ima ostalih prolaznika i pasa! Nije pristojno da se vaš zalijeće prema drugima ili na primjer prilazi i njuška druge pse koji na raskršću čekaju na semaforu dok vi držite drugi kraj Flexi-povodnika 5-10 metara dalje. Nije pristojno da se vaš pas zapliće oko tuđih nogu ili oko drugih pasa koji pristojno pokušavaju proći. Ako koristite Flexi povodnik, na mjestima gdje ima drugih prolaznika (sa ili bez pasa) trebate ga skratiti. Isto tako, ako je pas od vas udaljen 5-10 metara, nemate nad njim dovoljno kontrole ako se uplaši, skoči na cestu ili uđe u sukob s drugim psom ili se prema njemu zatrči neko dijete.

Ne osuđujte osobe koje vas zaobilaze i prelaze cestu ako vas vide da im dolazite u susret sa (obično velikim) psom. Možda se zaista boje, možda se njihov pas boji i žele ga zaštititi, možda njihovom psu iz bilo kojeg razloga nije ugodno susretati se s drugim psima. Možda je njihov pas u procesu učenja.

Nemojte stajati i puštati pse da se igraju dok su na povodniku. Psi na povodniku nemaju dovoljno manevarskog prostora za prikladno komuniciranje. Osim toga, mogu se zapetljati, prestrašiti i ući u nepotreban sukob koji može ostaviti posljedice na njihovo buduće ponašanje. Igru i druženje ostavite za parkove, livade i mjesta na kojima psi smiju biti pušteni, koja su po mogućnosti ograđena i daleko od prometa i ceste.

Djeca koja šeću pse
Vrlo često u šetnjama se mogu vidjeti djeca koja šeću svoje pse bez nadzora odrasle osobe. To može biti opasno i za psa i za dijete jer nikada ne možete znati u kakvoj će se situaciji naći prilikom šetnje. Osim toga, dijete ne može fizički kontrolirati psa u većini situacija, pogotovo ako je pas većeg rasta.