Kako upoznati psa i mačku

Suprotno vjerovanju, psi i mačke mogu se odlično slagati, pogotovo ako su zajedno odrasli ili su od malena socijalizirani sa ostalim životinjskim vrstama. Psi koji nikada nisu živjeli ili se družili s mačkama mogu reagirati različito – neki će se s mačkom htjeti igrati, neki će mačku izbjegavati ili je ignorirati, a neki će ju percipirati kao plijen i htjeti je loviti. Pseća igra za mačku može biti previše gruba, stoga moramo biti vrlo oprezni jer čak i psi malog rasta u igri mogu ozbiljno ozlijediti, pa čak i usmrtiti mačku. Mačka isto tako kandžama može ozlijediti psa, pogotovo ako se uplaši i reagira u samoobrani..

Mačke za razliku od pasa, puno teže prihvaćaju društvo drugih mačaka s kojima nisu odrasle i živjele, pa će im isto tako duže nego psima trebati da prihvate društvo psa s kojim iznenada trebaju dijeliti dom. Koliko dugo će trajati navikavanje jedno na drugoga ovisi o starosti, socijalizaciji, odgoju, temperamentu i naravno, o našem pristupu.

Prije nego što odlučite dovesti mačku u dom u kojem već živi pas, trebali biste razmisliti o tome koliko dobro poznajete svojeg psa. Posebno morate paziti ako imate psa koji vani voli loviti mačke. To ne znači da se i takav pas ne može naviknuti i prihvatiti mačje društvo. Psima je prirodno da se uzbude i potrče za stvarima ili životinjama koje se brzo kreću. Neki će psi za mačkom samo nakratko potrčati i odustati, drugi će mačku loviti dok god trči, a kada mačka stane prestati će ili će pobjeći ako mačka zafrkće ili reagira u samoobrani. Ima i onih koji žive s mačkama, ali tjeraju i naganjaju druge mačke. Nažalost, postoje i psi koji mačke i druge životinje love s ciljem da ih ubiju. Sa odraslim psima koji nisu socijalizirani s mačkama, a imaju veoma izražen nagon za hvatanjem i ubijanjem plijena bolje je uopće ne riskirati i pokušavati u dom dovoditi mačku.

Pazite da prvi susret bude pozitivno iskustvo i za psa i za mačku. Veoma je važno prethodno psa naučiti da se zaustavi na signale “stani”, “pusti” ili “ostavi” kako bi ga lakše mogli kontrolirati.

U početku mačku i psa držite u odvojenim prostorijama, pogotovo kada vas nema kod kuće. Mački u njenu prostoriju stavite zahod s pijeskom, igračke, grebalicu i zdjelice za hranu i vodu. Ako imate velikog psa koji može skočiti na kvaku i otvoriti vrata, tada vrata prostoriju zaključajte bez obzira što pas nikada prije nije otvarao vrata.

Kada ste kod kuće, vrata možete zagraditi nekom preprekom, poput ogradice za djecu. Na taj način mačka i pas će moći vidjeti i nanjušiti jedno drugoga bez izravnog i iznenadnog kontakta. Na pristojnoj ih udaljenosti hranite poslasticama. Ako se pas uzbudi i reagira na prisutstvo mačke, nemojte ga kažnjavati ili vikati na njega već ga pokušajte smiriti. Fizičko kažnjavanje, korekcije, vikanje i nervoza mogu izazvati još žešće reakcije jer će pas povezati neugodan podražaj sa prisutstvom mačke.

Mačku pustite da priđe ogradi kada i ako to želi, a prilaženje nagradite poslaticom. Nikada mačku nemojte zatvarati u boks ili još gore, u transporter i gurati ju pred psa. Ako se mačka želi sakriti i maknuti, to joj trebate i omogućiti. Bilo kakvo forsiranje samo će produžiti proces i pojačati strah. Imajte na umu da su mačke drukčije od pasa i da privikavanje može potrajati mjesecima!

Ako mačka želi izaći i ne doima se uplašeno, možete ju pustiti u istu prostoriju, no psa za početak imajte na opuštenom povodniku te mu pažnju preusmjerite na sebe i potičite smirenost i željeno ponašanje poslasticama i pohvalama. Omogućite mački mjesto na koje se može popesti koje je dovoljno visoko da ju pas ne može dohvatiti, ili mjesto gdje se može zavući, npr. pod namještaj.

Za svaki slučaj mački podrežite vrhove noktiju kako ne bi ozlijedila psa. Mlađi i zaigrani psi najvjerojatnije će se s mačkom htjeti igrati, no potrebno im je dati vremena kako bi naučili međusobno komunicirati i razumijeti se. Čak i mačka koja je navikla na pse korigirati će neobuzdano štene ili prezaigranog psa!

S vremenom, ako vidite da se i pas i mačka osjećaju ugodno jedno uz drugog, možete ih početi ostavljati same. Pazite da ostavljanje bude vrlo postupno, najprije na par sekundi, pa pola minute, pa produljujte vrijeme ostavljanja. Ako imate imalo sumnje u to da bi vaš pas mogao čuvati resurse (igračke, ležaj, zdjelicu), maknite ih kada niste kod kuće ili mačku i psa nastavite držati u odvojenim prostorijama.

I mačke i psi čiste su životinje, no za razliku od većine pasa, mačke vole privatnost što se tiče obavljanja nužde. Većina pasa će iz znatiželje istraživati mačji zahod, neki će kopati, neki obilježavati mokraćom, a neki će jesti mačji izmet. Mačkama je zahod posebno mjesto – ne vole ga dijeliti niti sa drugim mačkama, a pogotovo ne vole kada se njime koristi ili zabavlja netko drugi, primjerice, pas. To za njih može biti vrlo stresno, pa bi  nuždu mogle početi obavljati negdje drugdje. Osim toga, pijesak za mačke mogao bi naškoditi psu ako ga pojede zajedno s izmetom.

Općenito, mačji zahod dobro je držati na mjestu koje psu nije dostupno, na primjer, na povišenoj podlozi ili u prostoriji u koju pas ne može ući (vrata možete učvrstiti kukicom kako bi ostala otškrinuta da se mačka može provući ili instalirati mačja vratašca).

Strpljenje, nadzor, razumijevanje razlika u ponašanju i pozitivan pristup ključni su za privikavanje psa i mačke na ugodan zajednički suživot.

Kako upoznati novog psa sa psom koji već živi sa vama

Ako već imate psa, a želite još jednog, posebno je važno kako ćete ih upoznati. Baš kao što se ljudi međusobno ne moraju slagati sa svima, isto vrijedi i za pse.

Nikada nemojte iznenada dovesti novog psa u svoj dom ako već imate psa (ili više njih).

Psi su teritorijalne životinje i pas-starosjedilac mogao bi se osjećati ugroženo i biti neprijateljski raspoložen prema pridošlici.

Pse je najbolje upoznati na neutralnom teritoriju, prošetati s njima zajedno nekoliko puta i vidjeti kako se slažu. Ako se vani slažu, nakon šetnje novog psa nakratko dovedite u svoj dom. Neutralan teritorij podrazumjeva mjesta na kojima pas ne boravi često, dakle, to nisu livade i parkovi po kojima svakodnevno šećete, a pogotovo ne prostor u kojem pas živi (stan ili dvorište).

Držite oba psa na opuštenom povodniku neko vrijeme i prošećite zajedno po stanu ili dvorištu. Pustite pridošlicu da sam na opuštenom povodniku istraži i upozna novu okolinu. Hranu i igračke je najbolje prije toga maknuti, kako ne bi bile dostupne ni jednom ni drugom psu. Tek kasnije, kada se psi opuste i smjeste, ponudite im poslasticu, no još uvijek ih držite dalje jednog od drugoga. POSTUPNO ih i POLAKO približavajte prateći reakcije i ponašanje te pohvalite pse za smireno i prijateljsko ponašanje. Pse u početku hranite u odvojenim prostorijama kako bi izbjegli eventualni sukob oko hrane. Nikada nemojte kazniti svog psa ukoliko se pobuni – to je u velikoj većini slučajeva u početku normalna reakcija. Velika je vjerojatnost da će vaš pas kaznu povezati sa pridošlicom i reagirati još burnije. Psi će, ako su adekvatno socijalizirani, vrlo brzo naći zajednički jezik i sami uspostaviti odnos u zajednici, no opreza nikad dosta. U početku neko vrijeme nemojte ih ostavljate same bez nadzora. Ako morate na posao, odvojite ih u zasebne prostorije ili organizirajte da ih netko pričuva.

Ako se vaš pas unatoč vašim obzirnim postupcima ipak jako uznemiri, burno reagira na pridošlicu ili je pak danima potišten, mrzovoljan i ne vidite napredak, moguće je da ćete udomljenog psa morati vratiti. Stoga je iznimno važno da se unaprijed dogovorite s udrugom, skloništem ili volonterom da psa najprije uzmete na probni rok kako biste vidjeli hoće li uopće stvari funkcionirati.

Imajte razumijevanja
Vaš pas vam mora biti na prvom mjestu. Dobro ga poznajete i stoga sami ocijenite koliko je spreman prihvatiti pridošlicu. Forsirati postojećeg psa da živi u društvu psa kojeg ne može prihvatiti je isto kao da vas netko forsira da živite s ljudima koje ne volite. Hoće li vaš pas prihvatiti drugoga ovisi o raznim faktorima – od odgoja i socijalizacije, iskustava s drugim psima u svojem domu, do životne dobi, zdravlja, naravi, vašeg pristupa… Neki su psi jako društveni, lako prihvaćaju druge, dok su drugi izbirljivi, a ima i onih za koje je najbolje da su jedini ljubimci. Stari pas koji pati od kojekakvih staračkih tegoba vjerojatno neće biti oduševljen ako iznenada kući dovedete živahno štene koje po njemu skače, želi se igrati, nateže ga i gricka, pa razmislite koliko ste u mogućnosti nadzirati štene i paziti da ne uznemirava starog psa!

Mislite glavom, a ne samo srcem. Iako su prvi dojmovi i osjećaji koji vas preplave dobar početak, nemojte se samo rukovoditi time. Iznenadno vraćanje psa, a da se prethodno niste dogovorili o toj mogućnosti, stvara ogroman pritisak na skloništa, udruge i volontere koji nakon udomljenja vrlo brzo popune mjesto novom napuštenom životinjom. Isto vrijedi ako psa kupujete. Život sa psima koji se međusobno ne podnose nije zabavan niti psima, a još manje skrbnicima.

Psa uzimate zauvijek, stoga u odabiru budite objektivni. Potražite pomoć nepristrane osobe koja ima dovoljno iskustva sa psima ili pomoć kvalificiranog savjetnika za ponašanje ili trenera. Budite strpljivi, ne srljajte i pažljivo odaberite.

Udomljavanje ne zna za godine

Nemo

Skloništa, udruge za zaštitu životinja i neki internetski forumi koji pomažu u udomljavanju nude veliki izbor predivnih pasa raznih veličina, boja, karakternih osobina i životne dobi. Iako su mnogi od njih mješanci i križanci*, nađe se i koji čistokrvni pas ili pas tipski vrlo sličan pasmini koja vam se sviđa. Neki od njih nekoć su imali vlasnike, navikli su na obiteljski život i idealni su ljubimci.

*Mješancima smatramo pse čije je porijeklo nepoznato, nije ga lako odgonetnuti na osnovu izgleda ili su potomci križanaca. Na primjer, majka mješanka x otac mješanac; majka njemački ovčar x otac križanac bernski planinski x belgijski ovčar; majka križanac njemački ovčar x belgijski ovčar, otac križanac bernski planinski x doga.
Križanci su potomci dviju čistokrvnih pasmina. Na primjer, majka njemački ovčar x otac belgijski ovčar.

Zašto udomiti odraslog psa?
Udomljavanje odraslog psa najbolja je odluka za ljude koji nemaju vremena i mogućnosti baviti se odgojem šteneta. Iako je štenad preslatka, njihov odgoj i socijalizacija zahtjevaju puno pažnje, vremena i truda ako želimo da štene odraste u stabilnog i dobro odgojenog psa. Mnogi su odrasli psi ostavljeni zato što su ih se ljudi zasitili ili ih nikada nisu niti doživljavali kao članove obitelji i bili odgovorni za njih. Napušteni su ili se udomljavaju zbog rođenja djeteta, razvoda ili selidbe ili pak zbog bolesti ili smrti vlasnika.

Kada udomite odraslog psa, znate kakav je izgledom: njegovu veličinu, težinu, duljinu i kvalitetu dlake…

Zablude o udomljavanju odraslog psa
Najčešće zabluda vezane uz udomljavanje odraslog psa su da se pas neće naviknuti na vas i obitelj ili da s njim nećete moći razviti dobar odnos te da stariji psi više ne mogu ništa naučiti. Ovo je daleko od istine. Samnom će se sigurno složiti mnogi drugi koji su udomili već odraslog psa. Većinu svojih pasa udomila sam kao odrasle. Odgovorno mogu reći da mi je bilo puno lakše sa odraslim psima nego sa štencima i da je moj prvi odabir definitivno odrasli pas. A što se odnosa, povezanosti i učenja tiče, zaista ne mogu reći da sam primjetila ikakvu razliku.

Možemo stvari promatrati i iz pseće perspektive: na primjer, udomili ste psa koji prethodno nije imao baš lijep život – živio je na lancu, hrana je bila oskudna, bilo mu je zimi hladno, a ljeti vruće… Odjednom se nađe u domu na mekanom toplom krevetiću, ima hranu, ima vodu, ima vašu pažnju. Ljudi vole reći da su takvi psi zahvalni, iako pas ne poznaje pojam “zahvalnosti”. No svakako, pas će u novonastaloj situaciji biti vezan za mjesto i osobe koje mu pružaju ono što je dobro, ono što želi.

Još jedna zabluda jest ta da je najbolje nabaviti štene ako imate malu djecu, jer će se tako lakše naviknuti jedni na druge. No, to je daleko od istine. Imati malo štene i malu djecu može i uglavnom jest pravi pakao! Štene zahtjeva konstantan nadzor i usmjeravanje kako bi ga što prije naučili kućnom redu, treba ga svakih sat do dva izvoditi van kako bi obavilo nužu, paziti da ne pregrize kablove, da ne uništi namještaj… Istovremeno, malo dijete također treba konstantan nadzor, pažnju i brigu. Mnogi ljudi odluče se udomiti štene nekom drugom jer se jednostavno ne mogu nositi sa tolikim pritiskom i obavezama.

Kako odabrati psa?
Ljudi nažalost, najčešće odabiru psa prema izgledu zanemarujući pritom pseće potrebe i mogućnosti. Čak i ako birate križance ili mješance, trebali biste barem otprilike pokušati odgonetnuti sa kojim je pasminama križan pas koji vam se sviđa. Temperament i potrebe psa puno su važnije od njegova izgleda. Tako pas u tipu haskija zasigurno neće odgovarati osobi koja ne voli duge šetnje u prirodi. Energični pas u tipu terijera sigurno nije dobar izbor za stariju osobu koja želi lagane šetnje i mir. Generalno, za ljude-seniore idealan izbor je i pas-senior. Suprotno, psić u tipu mopsa, pekinezera ili ši-cua neće odgovarati aktivnim osobama koje vole planinarenje ili vožnju biciklom. Naravno, svim psima je potrebna fizička aktivnost i niti jednom psu nije dovoljno par krugova oko zgrade dnevno (osim ako su vrlo stari ili bolesni pa više od toga ne mogu). Dakle, svaki potencijalni udomitelj unaprijed bi trebao znati koliko ima vremena i procijeniti koliko je aktivan. Udomiti psa i time mu spasiti život plemenit je čin, no smatrati da će pas biti sretan samo zato što ste mu spasili život, nažalost, nije dovoljno niti točno.

Prije nego krenete u potragu za psom razmislite o pitanjima koja biste mogli postaviti osoblju skloništa ili ljudima koji skrbe o psu. Na primjer, pitanja o porijeklu psa, odakle je došao, gdje je pronađen, kakvog je zdravlja, je li cijepljen, kastriran, kako se slaže s ostalim psima, kakav je s ostalim životinjama – na primjer, mačkama – kakav je s djecom, je li druželjubiv ili povučen, je li aktivan ili je mirniji tip, je li plašljiv te u kojim se situacijama nelagodno osjeća, itd.

Prilikom posjeta skloništu pogledajte sve pse. Zamolite osoblje da prošećete s nekoliko pasa koji su vam u užem izboru. Obratite pažnju na ponašanje i želju psa za interakcijom s ljudima – veselo prilaženje uz mahanje repom, uvijanje tijela, diranje šapom, pozivanje na igru.

Pričekajte s odlukom, razmislite i vratite se za nekoliko dana. Pitajte volontere koji skrbe o psu bi li bili voljni prošetati s vama ili vas koji put posjetiti sa psom u vašem domu, ili vam čak ostaviti psa na dan-dva prije nego što donesete konačnu odluku.

Ako imate djecu…
Ako imate malu djecu morate biti posebno oprezni. Prilikom odabira psa najsigurnije je ipak zaobići pse koji povučeno i prestrašeno čuče u kutu. Plahi i povučeni psi normalno ponašanje djeteta (trčkaranje, ciku, skakutanje, prilaženje) mogli bi protumačiti kao prijetnju, reagirati i ozlijediti ga. Pas kojeg udomljavate trebao bi uživati u društvu djece, a ne samo tolerirati ih.

Jedna od najvažnijih stvari na koju morate obratiti pozornost jest posesivnost i ponašanje prilikom hranjenja ili kad pas ima igračku. Pas koji u tom trenutku pokazuje ponašanja koja ukazuju na čuvanje resursa, nije dobar izbor za obitelj s djecom, bez obzira na to što se takva ponašanja uglavnom bez problema mogu riješiti uz pomoć kvalificiranih stručnjaka za ponašanje pasa.

Sigurnija opcija je potražiti psa koji je već neko vrijeme na privremenom čuvanju kod nekog volontera. Volonteri koji skrbe za pse u svojem domu svakodnevno su u kontaktu sa njima, redovito ih šeću, hrane ih i njeguju, upoznati su s navikama i ponašanjem psa koji živi u njihovoj obitelji, pa vam samim time mogu dati konkretnije informacije. Neki volonteri imaju djecu, a većina ima i vlastite ljubimce.

Ako nemate djecu…
Ako nemate djece, nemojte otpisati pse koji su povučeniji ili djeluju nezainteresirano. Imajte na umu da psi u skloništu borave u vrlo stresnim uvjetima i vrlo vjerojatno će se drukčije ponašati kod kuće kada se malo opuste. Možda su upravo stigli u sklonište, zbunjeni su i prestrašeni novom okolinom. Prošećite malo s njima i promatrajte kako se ponašaju izvan boksa. Razgovarajte s osobljem skloništa ili volonterima koji su više-manje upoznati sa psima o kojima brinu. Kada povedete psa u šetnju nemojte odustati zato što pas vuče na povodniku ili skače po vama. Većina pasa ponašat će se tako ako nitko nije s njima radio, pogotovo ako većinu vremena provode u boksu i ne šeću redovito, a u skloništima je to najčešće tako. Skloništa često nemaju dovoljno volontera koji bi se svakodnevno mogli dovoljno posvetiti svakom psu posebno.

Psi s posebnim potrebama
U skloništima i na skrbi volontera često ima pasa koji zaista nisu imali sreće. Bili su zlostavljani ili zanemareni, malo su ili nisu uopće socijalizirani, te su razvili razna nepoželjna ponašanja i strahove. Takvim psima potreban je poseban pristup, nešto više ulaganja i veliko srce. Mnogi psi koji su bili etiketirani kao “nepodnošljivi”, “nemogući” i “neudomljivi” s vremenom postanu fantastični ljubimci. Takvim psima potreban je netko s nešto više iskustva i dobrom voljom kako bi prebrodili strahove i probleme i uklopili se u svakodnevni život uz ljude. Treba im skrbnik koji će biti voljan raditi sa psom i bez srama i oklijevanja savjetovati se sa kvalificiranim stručnjacima-savjetnicima za ponašanje pasa. Svi psi zaslužuju šansu!

Nemojte automatski otpisati psa koji je nesretnim slučajem ostao bez jedne noge, gluh je ili slijep na jedno ili oba oka, nedostaje mu uho ili ima neki sličan nedostatak. Možda je karakterno upravo to pas za kojim žudite i kakvog ste cijeli život čekali! Izgled je prilikom odabira psa zapravo zadnja stvar na koju bi trebali obratiti pozornost. I psi invalidi mogu uživati u životu, kretati se, veseliti, trčati, igrati, donositi loptice.

Budite strpljivi
Svim psima, mladima i starima, mješancima i čistokrvnima, vrlo će vjerojatno trebati malo dodatnog odgoja i preodgoja kako bi se uklopili u novi život i postali pristojni ljubimci.

Ponašanje je promjenjivo, bez obzira radi li se o mladom ili starom psu, kupljenom ili udomljenom.

Ono čega apsolutno morate biti svjesni jest činjenica da će udomljenom psu trebati nešto vremena da se prilagodi novom životu s vama. Koliko vremena je potrebno za prilagodbu, ovisi od psa do psa. Odnos i privikavanje ne dešavaju se u jednom danu. Nipošto nemojte netom udomljenog psa ostavljati odmah samog na duži vremenski period. Mnogim psima je dolazak u novi dom stresan, zbunjeni su, ne znaju gdje su… Privikavanje na samoću MORA biti postupno! Bez obzira na to uzimate li štene ili odraslog psa, uzmite ga za vrijeme godišnjeg odmora ili uzmite slobodne dane bar tjedan ili dva.

Predivni crni pas zlatnih očiju s gornje fotografije je Nemo koji je unatoč atraktivnom izgledu i dobroj naravi čitav svoj život u potrazi za stalnim domom – zato što šepa. Njegovu priču možete pročitati na dnu stranice udruge Futura.